• Datum objave: Četvrtak - 05. 02. 2015 | 20:03
  • Kategorija: Ekonomija
  • Broj čitanja: 2416 puta


Američke konzultantske tvrtke, Trojka i visoki dužnosnici zemalja pogođenih krizom osmislili najsofisticiraniji model pljačke u novijoj ljudskoj povijesti

  • piše: N.Babic
  • banka,SAD,financijski sektor,



    Alvarez & Marsal, BlackRock, Oliver Wyman, PIMCO su imena koja prosječnom Europljaninu ne predstavljaju gotovo ništa. Međutim, ove američke tvrtke prodaju svoje usluge u investicijskom i financijskom sektoru i to na način da zgrću milijarde upravljanjem investicijama, vode stečajne postupke i nude savjete vladama i kompanijama koje su se našle u financijskim problemima ili koje žele investirati svoj kapital na „najbolji mogući način“. Recimo riječ dvije o ove četiri kuće koje su odigrale ključnu ulogu u „spašavanju“ eurozone i upravljale novcem poreznih obveznika u Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Španjolskoj i na Cipru.



    U tim su zemljama američke konzultantske tvrtke zaradile više od 80 miliona eura, a jedino što su dale su bili „savjeti“ i to bez ikakvog nadzora ili kaznene odgovornosti, dok je moralna odgovornost tim kompanijama nepoznanica, stoga je o tome bespredmetno i raspravljati. Za Hrvatsku sve ovo ima poseban značaj, budući da smo početkom 2014. ušli u tzv. „proceduru prekomjernog deficita“, a grčki portal E-Kathimerini (Η-Καθημερινη) piše „kako sve zemlje potpisnice Memoranduma o razumijevanju po pravilu radile s ovim tvrtkama“







    Prije no pojasnimo o čemu je riječ, recimo nešto o ovim kompanijama za koje u Bruxellesu misle da je nemoguće poslovati bez njihovih usluga. Alvarez & Marsal (A&M) je multinacionalna konzultantska kompanija osnovana 1983., a poznata je po tome što je vodila najskuplji stečajni postupak u povijesti. 2008. A&M je za svoje usluge od investicijske banke Lehman Brothers dobio 500 000 000 američkih dolara, što je skoro trećina od 1,4 milijarde USD koliko je Lehman Brothers izdvojio za vođenje stečajnog postupka koji nikako drugačije nije mogao završiti osim pravomoćnom sudskom presudom za kriminal.



     

    BlackRock Inc. je multinacionalna kompanija za upravljanje investicijama sa sjedištem u New Yorku. Osnovana je 1988., a bavi se upravljanjem rizicima i najveći svjetski upravitelj imovinom, glavni pružatelj savjetodavnih usluga u investicijskom sektoru, a imovina kojom je Black Rock upravljao 2013. vrijedila je 4 096 milijardi dolara.







    Oliver Wyman je međunarodna konzultantska tvrtka sa sjedištem u New Yorku, osnovana 1984. I danas ima 50 ureda u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi, Aziji i Pacifiku i zapošljava više od 3 000 djelatnika koji su 2010. ostvarili čistu dobit od 1,35 milijardi dolara. I na kraju PIMCO (Pacific Investment Management Company), kompanija koja je osnovana nešto ranije, 1971., upravlja investicijama, iz sjedišta u Newport Beachu u Kaliforniji se bavi savjetodavnim uslugama u financijskom sektoru i ima 13 glavnih ureda u 12 zemalja. PIMCO je 2013. upravljao s 1 970 milijardi dolara vrijedne tuđe imovine. 



    Među brojnim vladama i kompanijama ove „neovisne“ tvrtke svoje usluge pružaju i članicama Europske unije i to po nalogu Trojke (Europske središnje banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske komisije). Američki „neovisni“ stručnjaci odlučuju o odobravanju međunarodnih kreditnih programa za zemlje koje su u financijskim poteškoćama ili se nalaze pred bankrotom.



    Problem možda nije tome što neka vlada plati eksperte da naprave studiju o najboljem načinu kreditiranja, nego problem leži u tome što spomenute tvrtke uglavnom poslove dobivaju bez natječaja, što dovodi u pitanje njihovu transparentnost i odgovornost. U nekim su slučajevima unajmljene bez obzira na sukob interesa, koji je očigledan budući da su iste tvrtke odlučivale o sudbini uslužnog javnog sektora u zemljama u kojima su istovremeno zarađivale poslujući s investicijskim fondovima. Ove američke tvrtke su unajmljivale manje tvrtke koje se bave savjetodavnim uslugama u financijskom sektoru i na taj način imale pristup informacijama kojima inače ne bi raspolagale, što je potvrdio i  EU Observer



     



    Osim velikih odvjetničkih kuća s njima su surađivali, pojedinačno ili njih više odjednom, velike tvrtke koje se bave „pružanjem savjetodavnih usluga revizije, poreza, poslovnog rizika, tehnologije, te procjene sigurnosnog rizika usluga i ljudskog kapitala“, definicija koja sama po sebi govori na kojem se mjestu ovim financijskim tehnokratima nalazi čovjek, ljudsko biće općenito. S američkima su tako surađivale tvrtke Deilotte, Ernest&Young, KPMG i Price Waterhouse Coopers (PwC). 







    Na kraju smo dobili neraskidivi obruč kojeg čini nekoliko velikih kompanija koje su preuzele monopol u upravljanju „spašavanja“ Europske unije.

     



    Alvarez & Marsal







    Tvrtka iz New Yorka, Alvarez & Marsal, nagrađena je s 2 milijuna eura što je u Španjolskoj 2012. napravila program restrukturiranja banaka, tzv. „Bad Bank". Španjolski model je u stvari kopija švedskog modela iz 1992., a tvrtka Alvarez & Marsal čak nije sama poradila na njemu nego ga je u Španjolskoj proslijedila odvjetničkom uredu Cuatrecasas i jednom japanskom društvu koje se bavi pružanjem financijskih usluga, Nomura, i kompaniji Price Waterhouse Coopers. Koliko je taj model uspješan, o tome se da raspravljati, ali je kasnije u cijeli posao „uskočila“ njemačka Deutsche Bank, koja je u samo jednom navratu otkupila 323 miliona eura španjolskih obveznica, uključujući udjele u turističkim naseljima, trgovačkim centrima i stambenim objektima.







    A&M je zaradio i 6,6 miliona eura za „spašavanje“ Cipra, ali je baš tamo izbio skandal koji je rasvijetlio sve navedeno.





    Prema internom izvješću nadzornog odbora Središnje banke Cipra, tvrtka Alvarez & Marsal je dobila novac iako je jedan dio posla kojeg je obavila za Cipar bio neprihvatljiv. U dokumentu kojeg su na uvod dobili i euro-birokrati stoji kako je A&M dobio 1,1 milijun eura za procjenu Središnje banke Cipra, najjače novčarske institucije na otoku do prosinca 2012. Potom su američki stručnjaci dobili 250 000 eura kao predujam da nastave s radom i 2013.



     

    Kada je Cipar ulagao napore da dobije pomoć od drugih zemalja eurozone, predsjednik središnje banke, Panicos Demetrides, pozvao je Alvarez & Marsal da potpišu nove ugovore i to bez odobrenja nadzornog odbora koji je upozoravao na sukob interesa koji je u procjeni ciparske banke bio više nego očigledan. Tvrtka Alvarez & Marsal dobiva dva nova ugovora ne obazirući se na upozorenja nadzornog odbora, od kojega jedan tajni, a Cyprus Mail potvrđuje „kako se u svibnju 2013. Demetrides obvezao da će A&M dobiti 0,1% provizije od ukupne pomoći koju Cipar dobije za spas financijskog sektora“.







    Početkom 2013. Cipar američkoj tvrtki A&M uplaćuje 960 000 eura i dodatnih 270 000 eura „za procjenu programa dokapitalizacije ciparskih banaka“. Na kraju dobiva 2,7 milijuna eura i plaćene troškove u vrijednosti do 540 000 eura za pomoć u provedbi programa spašavanja Središnje banke Cipra (već odrađenog posla) i Laiki Banke.







    Skandalozne tajne kamate



    Što se tiče dokazanih sukoba interesa, ono što se saznalo je samo vrh ledenog brijega.  Skandal izbio u listopadu 2013. kada su ciparski mediji objavili da je Demetriades tvrtku Alvarez & Marsal nagradio s 15 milijuna eura, a da o tome nije obavijestio nadzorni odbor središnje banke. To je bio onaj iznos od 0,1% kojega je prethodno dogovorio u svibnju, budući da je u dokapitalizaciju ciparskih banka uloženo 15,7 milijardi eura.



    Na temelju unutarnje prepiske i uvida u ugovore ranije potpisane, saznalo se da su se direktor tvrtke A&M Hal Hirsch i Demetriades dogovorili da će, ukoliko dokapitalizacija bude provedena, „do isplate doći na bilo koji način“. 







    Tijekom pregovora s Bruxellesom dogovoreno je da će se ciparske banke spašavati oduzimanjem dijela privatnih ušteđevina koje prelaze 100 000 €. Tajno dogovoreni bonus između Hirscha i Demetriadesa je sporan jer se postavlja pitanje koliko može biti objektivna procjena vrijednosti ciparskih banka koju je učinila tvrtka Alvarez & Marsal, ako ta ista tvrtka na uplaćeni iznos za spas tih istih banaka ima proviziju od 0,1%? Zanimljivo je da je predsjednik Središnje banke Cipra, Panicos Demetriades, početkom 2013. bez ičije pomoći i savjeta dao izjavio „kako će Cipar u najgorem slučaju trebati 10 milijardi eura“, koji se eto kasnije „pretvaraju“ u skoro 16 milijardi.







    Ovaj skandal dokazuje što se može dogoditi kada se poslovi dogovaraju iza zatvorenih vrata i bez ikakvog natječaja i nadzora.



    Demetriades potom tvrdi „kako je posao s američkom konzultantskom tvrtkom prihvatio pod pritiskom“. Središnja banka Cipra revizijom ugovora s tvrtkom Alvarez & Marsal utvrđuje: „Potpisano pod pritiskom. Gospodin Hirsch je Panicousu Demetriadesu na vrhuncu krize prijetio da će napustiti Cipar ukoliko se ugovor ne potpiše“.







    Početkom rujna, nakon što je središnja banka zaključila ugovor s konzultantskom tvrtkom, A&M insistira da im se plati cjelokupni iznos od 15 milijuna eura. Kada se nadzorni odbor Središnje banke Cipra pobunio, budući da nije znalo za tajni dogovor s Demetriadesom, američka tvrtka se nudi da će pristati na „manji iznos“ i da Alvarez & Marsal traži 4,75 miliona eura za svoje usluge i tvrdi da su njihovi stručnjaci zaslužni za novac kojeg je Cipar dobio iz fonda Europskog pakta o stabilnosti (ESM), ali zaboravlja kako Cipar na taj novac ima pravo samim tim što je članica EU. 

     



    „Pristajemo na naknadu od 4,75 milijuna eura. Riječ je o znatnom i dragovoljnom umanjenju iznosa s naše strane i držimo da ovo više ne bi trebalo biti predmetom rasprave“, ciparskoj središnjoj banci 19. rujna 2013. piše Hal Hirsch.



    Nema sumnje kako je tražena provizija za izradu programa dokapitalizacije ciparskog bankarskog čisto profiterstvo na ciparskoj nesreći o čemu se kasnije raspravljalo u ciparskom parlamentu.







    Ciparski parlament i državno odvjetništvo pokreću istragu, a glasnogovornik tvrtke A&M odbija davati bilo kakve izjave. Tvrtka se u međuvremenu pokušava izvući iz ove situacije. 26. listopada 2013. upućuju pismo središnjoj banci u kojem traže „da u punoj diskreciji odluče o naknadi za odrađeni posao“. Nadzorni odbor Središnje banke Cipra počinje sumnjati u vjerodostojnost Demetriadesove tvrdnje o „prisili“. Na kraju treba reći da A&M nisu dobili niti jedan jedini posao koji je vezan za aktivnosti Trojke preko javnog natječaja.







    Malverzacije s „pogrešnim“ iznosima u Irskoj







    U siječnju 2011. Središnja banka Irske unajmljuje konkurentsku tvrtku BlackRock Solutions i to samo nekoliko dana što je irska vlada predočila svoj plan spašavanja MMF-u i Europskoj komisiji u iznosu od 85 milijardi eura.



    BlackRock Solutions je jedna manja filijala tvrtke BlackRock, a koja upravlja s tisućama milijardi tuđeg novca i bila je unajmljena da donese procjenu koliko se irskih banka nalazi pred bankrotom. Za obavljeni posao je američka tvrtka dobila 30 milijuna eura, naravno, posao je podijelila brojnim manjim tvrtkama , među kojima američkoj Boston Consulting Group i jednoj britanskoj investicijskoj banci.







    Problem je nastao kada je BlackRock Solution pogriješio oko predviđanja profita jedne banke. Središnja banka Irske, vodeći se za informacijom dobivenom od američke kuće, smatrala je da će zarade banaka od 2011. do 2013. u najgorem slučaju iznositi 1,9 milijardi eura. 



    U lipnju 2012. irske banke uspijevaju ostvariti jedva 0,4 milijardi eura profita i irski političari izjavljuju kako su pogriješili u izboru konzultantske tvrtke. Ministar financija, Michael Noonan, u parlamentu 2011. Je izjavio kako je pod pritiskom Trojke BlackRock Solution unajmio bez natječaja.







    „Središnja banka me izvijestila da je u skladu s programom dogovorenim s MMF-om i Europskom unijom najhitnije potrebno unajmiti konzultante za što bržu realizaciju programa“, izjavio je Michael Noonan.



    U televizijskoj emisiji iste godine, guverner Središnje banke Irske, Patrick Honohan, priznaje da je odluka donesena na brzinu.



    “Hitno smo uputili zahtjev konzultantskim tvrtkama i za ne povjerovati je, kada je riječ o velikom novcu, koliko se najvećih konzultantskih tvrtki iz cijelog svijeta javi u kratkom vremenu“, u ožujku 2011. za RTE  izjavljuje guverner Patrick Honohan.







    U raspravi u parlamentu irski zastupnici odjednom strahuju da će poslujući s američkom kućom biti ugrožene povjerljive informacije. BlackRock Solution je imao na uvid gotovo sve detalje o financijskom poslovanju Irske i to ne samo od datuma sklapanja ugovora u siječnju 2011.



    Istovremeno je glavna tvrtka, BlackRock, poslovala s brojnim klijentima u Irskoj. Poslovi s tim klijentima su vrijedili oko 5 milijardi eura, dok je kapital kretao u vrijednosti oko 5 milijardi eura, a njihova imovina u Irskoj je vrijedila oko 162 milijarde eura.


     





    Irski zastupnici su početkom 2013. zahtijevali da im se dostavi na uvid spisak onoga što je BlackRock u Irskoj kupio od 2011., no ministar financija Michael Noonan je izjavio „kako nema tražene informacije“ i dodao „kako BlackRock poštuje zakonsku regulativu Europske unije i Irske“. 







    Sedam mjeseci kasnije BlackRock izdaje priopćenje kako će kupiti 3% Središnje banke Irske, a u isto vrijeme filijala koja radi za irsku vladu, BlackRock Solutions, jednu irsku banku podvrgava tzv. “stres testu”.



    Tom McDonnell, ekonomist iz Dublina, tvrdi da ne postoji nikakav dokaz da je BlackRock koristio povjerljive informacije i da je cijeli problem stvoren zbog „percepcije javnog mnijenja“.



    “Riječ je o najvećim tvrtkama na svijetu i na ovaj bi način bile u prednosti u odnosu na konkurenciju, što ne znači da to nisu i učinile. Međutim , ako nisu, ovom percepcijom se stvaraju uvjeti da padnu u iskušenje da to i učine“, izjavio je Tom McDonnell.







    Grčki slučaj - BlackRock radi pod lažnim imenom i s naoružanom stražom







    Grčka je u vrijeme „traženja pomoći“ također zatražila usluge od tvrtke BlackRock Solutions i potpisala ugovor kojim se obvezala isplatiti 12,3 milijuna eura za obavljeni posao. Američka tvrka i u Grčkoj unajmljuje niz drugih tvrtki, među kojima i poznate PricewaterhouseCoopers, Ernst & Young, Deloitte Touche Tohmatsu i KPMG.







    U ožujku 2012. New York Times piše kako je Trojka u Grčkoj bila toliko omražena da je tvrtka BlackRock Solutions morala raditi pod lažnim imenom (Solar) i da je unajmila skupinu naoružanih zaštitara „kako bi u miru odradila posao“. 



    U rujnu 2012. Cipar unajmljuje tvrtku PIMCO, najvećeg ulagača u obveznice na svijetu i tvrtku koja je toliko moćna da može konkurirati kompaniji BlackRock u poslovima oko dokapitalizacije banaka.



    Iako španjolska vlada nije imala toliko povjerenja kao Grci i Irci, BlackRock Solutions je i s njima imao ugovor o provedbi „stres-testa“ nad lokalnim bankama i to po želji Trojke koja je odlučila „spasiti“ 41 milijardu eura kapitala španjolskih banaka. 







    Tadašnji španjolski ministar gospodarstva, Luis de Guindos, u svibnju 2012. tvrdi „kako BlackRock Solutions riskira sukob interesa zbog investicija matične kuće BlackRock u Španjolskoj“. Poslovi tvrtke BlackRock u Španjolskoj se procjenjuju na 5,1 milijardi eura, što španjolskom ministru daje za pravo kada govori o sukobu interesa. 







    Španjolska sklapa ugovor u vrijednosti 10,3 milijuna eura s američkom konzultantskom tvrtkom Oliver Wyman i njemačkom tvrtkom Roland Berger. Španjolska vlada je dala i 1,8 milijuna eura kući Deloitte, tvrtka Ernest&Young je dobila 7,2 milijuna eura i na kraju PwC 5,3 milijuna eura, a sve kako bi izvršili nadzor prethodno obavljenog posla.







    Portugal je kao i Španjolska na temelju zahtijeva Trojke uzeo tvrtku Oliver Wyman koja je ocijenila program dokapitalizacije banaka i bankarski sustav u zemlji i za 44 dana posla konzultanti iz Oliver Wymana su dobili milijun eura.



    U rujnu 2013. Europska središnja banka uzima tvrtku Oliver Wyman koja procjenjuje vrijednost 130 najvećih banaka eurozone, ali iz Frankfurta, sjedišta ESB, nisu htjeli komentirati slučaj i zbog čega je odabrana ta tvrtka , a ne neka druga i to bez natječaja.







    Naravno da se nameće pitanje iz kojeg razloga ove tvrtke srećemo diljem Europe i što MMF, Europsku komisiju i Europsku središnju banku tjera da surađuje isključivo s njima? Američke kompanije se također ne žele oglasiti o ovom problemu.



    Zastupnik u irskom parlamentu, Richard Boy Barrett, bio je jasan po pitanju tvrtke BlackRock Solutions.







    „Najveće konzultantske i revizorske tvrtke čine dio istog zlatnog obruča u kojem su bankari i vladini dužnosnici koji su i proizveli ovu krizu“, izjavio je zastupnik ljevice Richard Boy Barrett, dok drugi izvore tvrde kako u pitanju i nisu toliko milijuni zarade, koliko ostvareni poznanstva s „institucionalnom elitom“ koja će im koristiti za buduće poslove.







    Velike kompanije, kao na primjer BlackRock, uvijek naglašavaju kako između njihovih aktivnosti i savjetodavnih usluga „postoji kineski zid koji razdvaja te dvije djelatnosti“, međutim, ljudi koji dobro poznaju kako funkcionira sustav misle drugačije.







    “Ne vjerujem da je moguće razdvojiti te aktivnosti nekakvim kineskim zidom. To su gluposti, jer je to nemoguće. Prije četiri ili pet godina tvrtka PwC je imala posebnog interesa u provođenju fiskalne konsolidacije i mogla je imati na uvid sve podatke i ljudima na terenu poručiti s kim trebaju razgovarati u poreznoj upravi Irske i tko je njima najpodobniji čovjek u određenom sektoru. Tvrdnja da su njihove aktivnosti odvojene je potpuno pogrešna. Oni tako rade i od toga i žive“, za EU Observer je izjavio jedan visoki dužnosnik iz Bruxellesa.







    Što reći na kraju, nego da smo, i ne znajući, svjedočili jednoj od najvećih i najsofisticiranijih načina pljačke u modernoj povijesti.



    Der Tages Spiegel   Forbes   EU Obserever  Associated Press   Cyprus News  EU Observer 




    Facebook komentari:



    Komentari:(1)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.