• Datum objave: Utorak - 10. 02. 2015 | 14:53
  • Kategorija: Svijet
  • Broj čitanja: 2952 puta


Kako je Washington „braneći mir“ svijet pretvorio u veliko bojno polje

  • piše: N.Babic
  • USSOCOM



    Da u ovom trenutku bilo kojeg Europljanina ili Amerikanca pitate tko je najveća prijetnja svjetskom miru, većina od njih bi odgovorila: Rusija Vladimira Putina, a manji dio bi se možda sjetio takozvane „Islamske države“.



    Međutim, portal  Zero Hedge iznosi najnovije detalje o agresivnom i neodgovornom američkom imperiju, distribuciji njegovih vojnih resursa u inozemstvu i citira Nicka Tursa koji za Huffington Post piše kolumnu „Zlatno doba crnih operacija“ (The Golden Age of Black Ops).



    Tijekom fiskalne godine  koja je završila 30. rujna 2014. godine, „Snage specijalnih operacija“ (SOF) SAD-a su bile prisutne u 133 zemlje i pokrivale oko 70% naroda na planetu. Prema potpukovniku Robertu Bockholtu, čelnika Ureda za odnose s javnošću „Zapovjedništva za specijalna djelovanja“ (SOCOM), tijekom tri godine su američke  elitne snage bile  aktivne u više od 150 zemalja diljem svijeta i provodile misije u rasponu od noćnih akcija tipa „killl/capture“, pa sve do vojnih vježbi.



    2015. godina bi u tom smislu mogla biti rekordna. Samo dan prije neuspjele operacije koja je koštala života Luka Somersa i 66 dana od početka fiskalne 2015. godine, američki specijalci su već kročili u 105 zemalja, u oko 80% od ukupnog broja u 2014. Unatoč svojoj veličini, ovaj tajni rat je nepoznat većini Amerikanaca. Za razliku od prosinačkog debakla u Jemenu, ogromna većina aktivnosti specijalnih snaga ostaje potpuno u sjeni i skrivena od vanjskog nadzora. U stvari, osim skromnih izvora informacija, kroz su često izabrani od strane same vojske i kada Bijela kuća želi prodati neku „istinu“, ostatak su plodovi prikupljeni od strane novinara koji se usude istraživati američke specijalne operacije s neželjenim učincima i katastrofalnim posljedicama.



    "Zapovjedništvo je u apsolutnom zenitu, ali je ovo zapravo zlatno doba za specijalne operacije", bile su riječi generala Josepha Votela III kada je preuzeo zapovjedništvo SOCOM-a u kolovozu prošle godine.



    On ne misli da je ovo kraj, niti rezultat pritiska na McRavena da stvori globalnu mrežu saveznika i međuagencijskih partnera američkom globalnom zapovjedništvu za tajne operacije, te časnika za vezu za specijalne operacije, koji sada djeluju unutar 14 velikih američkih veleposlanstava u svijetu; u Australiji, Brazilu, Kanadi, Kolumbiji, Salvadoru, Francuskoj, Izraelu, Italiji, Jordanu, Keniji, Poljskoj, Peruu, Turskoj i Velikoj Britaniji.



    Naime, prema Votelu, program se sprema proširiti na još 40 zemalja do 2019. godine, a posebno JSOC (Joint Special Operations Command), specijalno zapovjedništvo u bliskim vezama, među ostalima, s agencijama CIA, FBI i NSA.



    Globalni doseg Zapovjedništva za specijalne operacije se i dalje širi i to od baza u udaljenim područjima jugoistočne Azije, Bliskog istoka, do oštrih ispostava u području Afrike. Od 2002. godine SOCOM je također ovlašten za stvaranje vlastitih združenih snaga, što je dosad bila zadaća CENTCOM-a. Uzmite za primjer Združene snage za specijalne operacije na Filipinima (Joint Special Operations Task Force-Filippine), koje su na svom vrhuncu imale je oko 600 Amerikanca u podršci protuterorističkim operacijama filipinskih saveznika protiv pobunjeničkih skupina kao što je „Abu Sayyaf“. Nakon više od deset godina, brojevi te skupine su se smanjili, ali je ona i dalje aktivna, dok je nasilje u regiji ostalo gotovo nepromijenjeno.



    Afrika je također postala važno mjesto za prikrivene i tajne misije američkih specijalnih snaga.



    "Ovaj skupina je učinila impresivne stvari, bilo da je riječ o Europi ili Africi, a uzimajući u obzir okolnosti, značajno je doprinijela sigurnosti", rekao je zapovjednik SOCOM-a, general Votel, članovima 352. posebne postrojbe u njihovoj bazi u Engleskoj.



    Tajna misija obuke koju je u Libiji provodio SOCOM urušila se kada su milicije ili "teroristi" dva puta upali u baze libijskih vojnika i opljačkali velike količine napredne opreme i na stotine komada oružja, uključujući i pištolje Glock, američke puške M4, kao sofisticirane uređaje za noćno promatranje. Tada je misija obustavljena, a ljudi napustili bazu.



    U veljači prošle godine su elitni vojnici otišli u Niger na tri tjedna vojnih vježbi na kojima su bile  protu-terorističke snage Nigera, Kanade, Čada, Francuske, Mauritanije, Nizozemske, Nigerije, Senegala, Velike Britanije i Burkine Faso. Nekoliko mjeseci kasnije, časnik Burkine Faso, obučen u Sjedinjenim Američkim Državama u sklopu Sveučilišta SOCOM 2012.  preuzeo je vlast državnim udarom.



    Međutim, „Snage za specijalno djelovanje“ (SOF) nastavljaju s radom. Krajem prošle godine, na primjer, u SOC-FWD u zapadnoj Africi, odnosno pripadnici 5. bojne 19. grupe specijalnih snaga surađuju s marokanskim elitnim postrojbama za u bazi u Marakešu. Raspoređivanje u afričkim zemljama se događa velikom brzinom. U posljednjim danima Bushovog mandata, pod tadašnjim čelnikom SOCOM-a, admiralom Ericom Olsonom, specijalne snage su bile raspoređene u oko 60 zemalja. U 2010. godini u 75, a u 2011. godini je glasnogovornik SOCOM-a, pukovnik Tim Nye izjavio da će ukupno biti 120 zemalja do kraja te godine gdje će djelovati američke snage.



    Kasnije admiral William McRaven, načelnik tijekom 2013., a zatim bojnik Robert Bockholt izjavljuju da se broj popeo na 134 zemlje. Pod zapovjedništvom McRavena i Votela u 2014. godini, prema Bockholtu, broj zemalja u kojma djeluju američke snage je blago smanjen na 133 zemalje. Međutim, ministar obrane Chuck Hagel je primijetio da su pod zapovjedništvom McRavena, od kolovoza 2011. do kolovoza 2014., specijalne snage bile prisutne u više od 150 zemalja.



    "U stvari, SOCOM i cijela američka vojska je više nego ikad predana radu na međunarodnoj razini, na sve više i više mjesta i ima sve širi izbor misija", rekao  je u govoru u kolovozu 2014. godine.



    SOCOM je odbio komentirati prirodu tih misija ili o prednostima koje dolaze od rada u mnogim zemljama. Naredba je da se ne spomene čak ni ime bilo koje zemlje u kojoj su američke specijalne snage vodile tajne operacije u posljednje tri godine.



    No, u rujnu prošle godine se oko 1200 stručnjaka i pomoćnog osoblja američkim snagama pridružilo iz elitnih postrojbi iz Nizozemske, Češke, Finske, Velike Britanije, Litve, Norveške, Poljske, Švedske i Slovenije na vježbi „Jackal Stone“. Za lidere tajnih operacija  u SAD-u svijet je izuzetno nestabilan.



    "Jamčim da ono što se događa u Latinskoj Americi utječe na ono što se događa u zapadnoj Africi, ono što je važno u južnoj Europi, važno je i za sve što se događa u jugozapadnoj Aziji", rekao je McRaven prošle godine na godišnjem sastanaku za industrijsku i vojnu špijunažu.



    Dakle, za SAD je rješenje uzrokovti međuovisnu nestabilnost? Više misija u više zemalja, odnosno u tri četvrtine zemalja u svijetu pod mandatom McRavena. Votel ide dalje i izjavljuje: "Želimo biti svugdje“, a njegove snage su već na „dobrom putu“ u 2015. godini.



    "Naš narod ima vrlo visoka očekivanja od Snaga za specijalne operacije (SOF). Misije nam dolaze u sve težim i težim uvjetima. Priroda i sudbina većine "tvrdih misija" je, međutim, i dalje nepoznata Amerikancima, a Votela očito ne zanima njihovo rasvjetljavanje“, izjavio je operativac SOF-a iz Engleske.



    "Žao mi je, ali ne!", bio je odgovor SOCOM-a na zahtijev TomDispatcha za razgovor s čelnikom specijalnih operacija. U stvari, novinari su htijeli razgovarati o tome što se čini u ime Sjedinjenih Država s novcem američkih poreznih obveznika, a ne sadržaju tajnih operacija.



    S druge strane, kroz pametnu kombinaciju razmetanja hrabrošću i tajnošću, vještim marketingom, širenjem mita o Supermenima i iznimno popularnom reklamiranju ciljanih ubojstava, specijalne snage su na kraju postale omiljeni dio američke pop kulture, tako da u Washingtonu više nemaju problema s proračunskim izdacima.



    To se posebno očituje na terenu u Africi, gdje se naoružavaju i opremaju militanati koji provode državne udare; u Iraku, gdje su američke elitne snage upletene u mučenja, uništavanje kuća, ubijanja i ranjavanja nedužnih; Afganistan - ista priča, Jemen, Pakistan i Somalija isto. No, to je samo dio „grešaka“. Dakle, ne samo da američka javnost nema pojma što se događa, nego misije često završavaju katastrofom.



    Nakon više od desetljeća tajnih ratova, masovnog nadzora, nepoznatog broja noćnih racija, zatvaranja i ubistava, a da se ne spominju milijarde i milijarde potrošenih dolara, rezultati govore sami za sebe. SOCOM je više nego udvostručio veličinu i obujam snaga za tajne operacije i JSOC će biti gotovo jednako velik kao SOCOM 2001., godine kada je stvoreno 36 novih terorističkih skupina u svijetu,  uglavnom različiti ogranci i saveznici Al-Qaede. Danas ta skupina djeluje diljem svijeta, a podružnica koja je rođena s invazijom na Irak, sada poznata kao Islamska država, kontrolira velik dio Iraka i susjedne Sirije. O ovom „kalifatu“ u srcu Bliskog istoka su džihadisti 2001. godine mogli samo sanjati.



    "Moramo nastaviti raspoređivati SOF u svijetu. Svi moramo raditi sinhronizirano, koordinirano i pripremati se za zapovijedi“, kaže Votel, ali ne želi da sinhronizirani budu i stanovnici Sjedinjenih Država, koje se stalno drži u mraku o tome što američki specijalci rade i gdje to čine, ne navodeći neuspjehe i proizvedene posljedice. No, kako nas uči povijest, tajnovitost i mrak su potrebni da se osigura zlatno doba za američko „Zapovjedništvo za specijalne operacije“.



    Edward Snowden posjeduje 1,7 miliona izvješća o tajnim operacijama Pentagona 



    Kada je Edward Snowden prebjegao u Rusiju, američki i britanski dužnosnici su naglasili „kako su jako zabrinuti zbog povjerljivih dokumenata koji se možda nalaze u rukama Edwarda Snowdena i još nisu objavljeni“.



    Ta su se strahovanja pokazala opravdanima i saznalo se da je Snowden, između ostalog, otuđio 1 700 000 tajnih izvješća Pentagona o operacijama koje su diljem svijeta provodili: američka kopnena vojska, specijalne postrojbe, ratno zrakoplovstvo i marinci. Associeted Press  navodi kako su dva kongresmena, predsjednik Odbora za obavještajne poslove Mike Rogers i Dutch Ruppersberger, potvrdili da su u tajnim izvješćima Pentagona koji su u posjedu Edwarda Snowdena „podaci o operacijama koje se provode u svrhu obrane Sjedinjenih Država i da bi njihova objava ugrozila živote američkih vojnika raspoređenih u inozemstvu, te da je se većina dokumenata odnosi na tadašnje vojne operacije“.



    Rogers i Ruppersberger su potvrdili da je riječ o 1,7 milijuna tajnih izvješća američkih obavještajnih agencija koja se odnose na tajne aktivnosti Pentagona.



    Govoreći o povjerljivom izvješću, američki Kongres je naglasio da Snowden posjeduje ključne podatke o obavještajnim aktivnostima ne samo američke države, nego i njezinih saveznika „koji Pentagonu pomažu u borbi protiv terorizma, cyber-kriminala i krijumčarenja oružja za masovno uništenje".



    Glasnogovornik direktora NSA, Michael Birmingham, tvrdi „kako bi objava tih dokumenata bez ikakve sumnje uzrokovala nepopravljivu štetu“. 



    "Rezultat moguće objave bi uvelike pomoglo teroristima i njihovim mrežama podrške da bolje razumiju naše metode rada i tada bi manje griješili. Na vrijeme bi poduzeli i sve protumjere za uspjeh svojih kriminalnih aktivnosti“, izjavio je Michael Birmingham.



    Tajne operacije su mnogo opsežnije i prelaze okvire "borbe protiv terorizma i suzbijanja međunarodnog kriminala"



    U Pentagonu i američkom Kongresu priznaju, dakle, da SAD vodi niz tajnih operacija u svijetu kojima je cilj „borba protiv terorizma, trgovine ljudima, suzbijanje cyber-kriminala i trgovine oružjem za masovno uništenje“ i to bi se moglo smatrati potpuno opravdanim, ali samo kada bi doista bilo tako.



    Američka vojska provodi tajne operacije diljem svijeta i većina nema nikakve veze s „prijetnjom američkoj nacionalnoj sigurnosti“ u onom smislu u kojem to spominju u američkom Kongresu i Bijeloj kući. Uzmimo na primjer tajnu operaciju STRATCOM-a koju je 2. siječnja 2013. osobno odobrio američki predsjednik Barack Obama, a cilj je bio na terenu pribaviti sve podatke o kineskom podzemnom nuklearnom arsenalu kako bi Pentagon razradio strategiju za njegovo uništenje. Kasnije se doznalo da je američka vojska pokrenula operaciju kojom je razljutila Peking, a napetosti su narasle do te mjere da je i najmanji pogrešan korak mogao uzrokovati nuklearnu katastrofu.



    Ukoliko Edward Snowden u tajnim izvješćima Pentagona ima imena ljudi i postrojbi koji takve operacije provode u Kini, Rusiji, Brazilu, Venezueli, Indiji i gdje sve ne, time sigurno neće ugroziti „nastojanja u suzbijanju terorističke prijetnje i međunarodnog kriminala bilo koje vrste“.



     



    Analitičar i neovisni novinar Nick Turse je na portalu 
    TomDispatch  (inače projekt neovisnih istraživačkih novinara okupljenih u „The Nation Institute“) objavio jedan manji dio onoga što se uspjelo saznati o tajnim aktivnostima Pentagona i jasno je da nisu objavljena imena i točne lokacije američkih snaga u inozemstvu. Međutim, sama činjenica da je američka vojska samo u 2012. i 2013. godini vodila na desetine, ako ne i stotine operacija u zemljama diljem svijeta je sama po sebi zabrinjavajuća. Nick Turse navodi kako su američke specijalne postrojbe, mornarica, zrakoplovstvo i posebni odjeli vojnoobavještajne službe u 2012. i 2013. godini bili raspoređeni u 106 svjetskih zemalja.



    "Zapovjedništvo američkih specijalnih operacija ( SOCOM) pretvorilo je planet u jedno veliko bojno polje. Pentagon je podijelio cijeli svijet na šest dijelova, a svako dio ima svoje zapovjedništvo: EUCOM je zadužen za Europu i Rusiju, CENTCOM za Bliski Istok i Sjevernu Afriku, U.S. Pacific Command ili PACOM Aziju i Pacifik, Latinsku Ameriku nadzire SOUTHCOM, NORTHCOM djeluje u SAD-u, Kanadi i Meksiku, a AFRICOM je zadužen za većinu zemalja Afrike. Ambicije Pentagona se nisu ograničile samo na kopnene operacije. Tu su i STRATCOM, zapovjedništvo za operacije u svemiru i CYBERCOM koji je zadužen za nadzor interneta“, kaže Nick Turse.


     



    Proračun od strane države za potrebe ovih operacija je u 2013. bio 6,9 milijardi dolara, a obzirom na dodatna sredstva, na kraju je potrošeno 10,4 milijarde dolara za ove aktivnosti. SOCOM obavlja tajne misije u inozemstvu, kao i protuterorističke operacije, izviđanje i nekonvencionalno ratovanje (uključujući i propagandni rat), suradnju s vojnim snagama stranih zemalja, saveznica Sjedinjenih Država, te organiziranje zajedničkih manevara.



    2001. je kontingent SOCOM-a brojao samo 33 000 ljudi, a 2014. je prisutan na svim kontinentima osim Antarktika i imat će na raspolaganju 72 000 ljudi. 



    Do ovih se brojki došlo nakon stručne analize službenih vladinih dokumenata, priopćenja i slučajnih izvješća u medijima. Glasnogovornik SOCOM-a, major Matthew Robert Bockholt, odgovarajući na pitanja novinara je izjavio „kako javnost ne smije znati u kojim su sve zemljama su prisutne njihove snage i snage saveznika, jer bi to ugrozilo živote američkih i savezničkih vojnika“. Bockholt je insistirao na tvrdnji „da se ne smiju otkriti sve zemlje koje surađuju sa SOCOM-om, jer bi se time ugrozila nacionalna sigurnost“.



    Jedina službena informacija koja je dostupna je ona o razvoju agencije. SOCOM će u slijedećih pet godina „od modela zasebnih savezništava s pojedinim nacijama i agencijskih istomišljenika ojačati i biti aktivan u cijelom svijetu“. 



    "SOCOM će ojačati svoju globalnu mrežu za specijalne operacije u potpori našim međunarodnim i međuagencijskim partnerima. Cilj nam je produbiti razumijevanje o mogućim situacijama, te novim prijetnjama i mogućnostima. Takva mreža će nam omogućiti stalnu prisutnost u kriznim područjima i olakšati sudjelovanje u sukobima tamo gdje je to potrebno i neophodno", izjavio je biši zapovjednik SOCOM-a, admiral William McRaven.





    CYBERCOM protiv Kine





    Posve je razumljiva zabrinutost američkih dužnosnika zbog sadržaja tajnih izvješća Pentagona koja su u posjednu Edwarda Snowdena, budući da je u nekoliko navrata bilo riječi o pojedinim operacijama SOCOM-ovih agencija. Američki časopis Foreign Policy je, pozivajući se na svoje izvore upravo iz Nacionalne Sigurnosne Agencije (NSA), pisao o CYBERCOM-u i tajnoj jedinici koja je odgovorna za špijunažu na stranim serverima, tzv. jedinica „Tailored Access Operations“ (TAO). 



    "Tijekom posljednjih 15 godina je TAO uspješno pristupao računalnim i telekomunikacijskim sustavima u Kini, što nam je omogućilo da pribavimo najpouzdaniji informacije od onoga što se tamo trenutno događa", navodi se u članku časopisa Foreign Policy.







    Misija postrojbe je prilično jednostavna. TAO prikuplja obavještajne podatke o nekoliko inozemnih ciljeva, hakira tajne računalne i telekomunikacijske sustave, dešifrira lozinke i ulazi u sigurnosne sustave koja štite računala koja su predmet napada.



    "Tada se kradu podaci koji su pohranjeni na hard-disku računala, kopiraju sve poruke i podatkovni promet" izvještava Foreign Policy i dodaje kako „ove informacije omogućuju Sjedinjenim Državama da na zapovijed predsjednika unište ili oštete inozemne računalne sustave“.





    Tijelo koje nadzire i prati te napade je US Cyber Command (CYBERCOM) na čelu s ravnateljem NSA. Nakon napisa u američkom časopisu, američki dužnosnici se nisu htjeli očitovati o ovim, uvjetno rečeno, optužbama. 







    Specijalna postrojba CYBERCOMA se nalazi u sjedištu NSA u Fort Meade, Maryland, čija čelična vrata čuvaju naoružani stražari i moguće je ući tek nakon što se unese lozinka od šest simbola i prođe skeniranje mrežnice posjetitelja.



    Svojevremeno je kineski general-major Wu Xing Jiang izjavio „da je cyber-ratovanje poprimilo takve razmjere da je postalo gore i opasnije od nuklearnog rata“.



    Javnost sigurno od cyber-ratovanja sigurno više zanima "kakve se to tajne operacije provode diljem svijeta u kojima su ugroženi životi američkih vojnika“? Na to je pitanje teško odgovoriti, ali je dovoljno reći da je novinare Nicka Tursa i Andrewa Bacevichaglasnogovornik SOCOM-a, major Matthew Robert Bockholt, gotovo istjerao iz svog ureda kada su mu postavili nekoliko izravnih pitanja.





    Na žalost, za njihove tajne operacije se sazna kada nešto pođe po zlu i prestanu biti „tajne“, tako da pravi opseg operacija koje na globalnoj razini provodi SOCOM možda nikada nećemo znati.



    socom



    Nova zapovjedništva-slika dolje 





     



    Nick Turse | TomDispatch



    NSA: Snowden Stole 1.7 MILLION Classified Documents



    SOCOM 




    Facebook komentari:



    Komentari:(0)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.


    Idi na vrh straniceBudite prvi koji će postaviti komentar