• Datum objave: Ponedjeljak - 11. 05. 2015 | 16:25
  • Kategorija: Hrvatska / Regija
  • Broj čitanja: 2827 puta


Ministrica Vesna Pusić nakon "nenamjerne" suradnje s islamistima u Bagdadu sada "tješi iračkog predsjednika i nudi mu vojničke cokule"

  • piše: N.Babic


  • Hrvatski Jutarnji list je jučer objavio reportažu hrvatske ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić koja je od 2. do 5. svibnja bila u službenom posjetu Iraku, zemlji koja je za Hrvatsku zanimljiv gospodarski partner jer u njoj radi 36 naših tvrtki i koja je na prvoj crti bojišta s najopasnijom terorističkom organizacijom ISIL, zbog čega u ovom trenutku ima oko dva milijuna prognanika i izbjeglica.



    „Najviše su me se dojmili učitelji koji su organizirali školu za veliki broj djece, oni svoj poziv i zadaću zaista ispunjavaju na najbolji način. Kroz kamp nas vode guverner Erbila, Nawzad Hadi, te ministar planiranja Vlade Iračkog Kurdistana Ali Sindi. Govore mi kako su i oni tako odrasli  u izbjegličkom kampu u Iranu. Strašno je što su generacije i generacije stasale tako. Međutim, obojica su izliječila traume, završili fakultete - ministar planiranja medicinu, a guverner elektroniku. Razgovaram s voditeljima kampa, kažu da dolazi ljeto i da im trebaju rashladni uređaji i tehnička pomagala. Ljudi s kojima razgovaram žele samo jedno - povratak kući, povratak prijašnjem životu. Ali ono što im najviše treba je ljudsko dostojanstvo i osjećaj da se mogu sami brinuti za sebe i svoju obitelj“, izjavila je hrvatska ministrica vanjskih poslova.



    U nekoliko dana boravka u Iraku je razgovarala s ministrom obrane Khaledom Al-Obeidijem, ministrom vanjskih poslova Ibrahimom Al-Jaafarijem, ministricom za ženska pitanja Bayan Nouri, predsjednikom Iraka Fuadom Masoumom, ministrom nafte Adilom Abdul Mahdijem, potpredsjednikom vlade Iraka Salimom Mutlagom kao i s predsjednikom parlamenta Salimom Al-Jabourijem.



    Osim Bagdada, ministrica Pusić je posjetila i prijestolnicu iračkih Kurda, Erbil, gdje se susrela s premijerom Iračkog Kurdistana Nechirvanom Barzanijem, ministrom planiranja Ali Sindijem, predsjednikom Parlamenta Yusufom Mohammedom i ministrom unutarnjih poslova Karimom Sinjarijem.



    Domaći mediji su puni hvale za posjet gđe Pusić Iraku, dok je ona osobno bila autorica teksta kojeg je objavio Jutarnji list .



    Otvarajući nekoliko internetskih izdanja iračkih, kurdskih i arapskih medija iz puke znatiželje, na primjer E-Kurd.netKurdpress, Asharq Al Awsat, Al-Monitor, Iraqi News i mnoga druga,primjetno je kako nijedno izdanje nije posvetilo niti jedan jedini redak posjeti hrvatske ministrice vanjskih poslova Iraku.



    Kada Bagdad i Erbil posjete čelnici nekih drugih zemalja, to se ipak poprati vijestima, kraćim ili opširnijim, ovisi o „važnosti“ gosta. Međutim, u ovom slučaju su mediji doslovno ignorirali posjetu gđe.Pusić.



    Netko će se pitati zašto? Prvo, Iračani nisu naivni i iz razgovora su vidjeli da naša minsitrica nije došla s nikakvom konkretnom ponudom, izuzmemo li ponudu za slanje nekoliko naših vojnih instruktora iračkim Kurdima ili to što im je ponudila obnovu tenkova i opremanje obućom



    Ma zaista? Kako prenosi Jutarnji list, hrvatska ministrica je u Iraku bila kako bi tješila iračkog predsjednika i ponudila mu vojničke "cokule".



    Vratimo se jedinom mogućem razlogu zbog kojeg su Iračani ignorirali ovaj posjet. Hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić je na toj dužnosti od 23. prosinca 2011. i nije stigla dati potporu Arapskom proljeću u Libiju, ali je zato s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton pristala nametnuti embargo Siriji, aktivno sudjelovala u potpori sirijskih pobunjenika, te im poslati oružje vrijedno oko 6,5 milijuna dolara koje je kasnije završilo u rukama ISIL-a u Siriji i Iraku.



    Iračani znaju gdje je nastao i odakle je ISIL krenuo u ofenzivu na Mosul prošlog ljeta, ali i s čijim oružjem. Iako je hrvatska vlada u kolovozu prošle godine na zahtjev Washingtona donijela tajnu odluku o darovanju vojne opreme Iraku. Međutim, već tada su irački dužnosnici, s vojskom u potpunom rasulu, dobro znali da se hrvatsko oružje odavno nalazi na teritoriju Iraka, ali u rukama ISIL-a, što je još u ožujku potvrdio britanski bloger Eliot Higgins, koji piše pod imenom Brown Moses.



    Prije no što će hrvatska vlada donijeti odluku o „vojnoj pomoći Kurdima i iračkoj vojsci“, bugarska agencija Focus citira diplomatske izvore koji navode da je dio naoružanja, protutenkovsko naoružanje, projektile, minobacače i komunikacijsku opremu, teroristička skupina ISIL kupila od istočnoeuropskih zemalja, među kojima se spominju Hrvatska, ali i Bugarska, Rumunjska i Ukrajina. 



    „ISIL koristi američko oružje zaplijenjeno u Iraku, ali glavnina oružja je nabavljena iz bivšeg istočnog bloka prije više od godine dana“, kaže tada neimenovani diplomat i tvrdi i kako je dostavu tog oružja ISIL-u organizirao sam NATO i to preko Turske, koja je opet to učinila pod krinkom dostave humanitarne pomoći Siriji.



    Otprilike isto tvrdi i World Tribune, koji također navodi „kako je Hrvatska aktivno sudjelovala u naoružavanju sirijskih pobunjenika, no kako je to oružje na kraju završilo u rukama ekstremista koji su postali najjača pobunjenička skupina u Siriji“.



    Ovdje se sada treba vratiti na britanskog blogera Eliota Higginsa, ili Browna Mosesa, koji je raskrinkao slanje oružja iz zagrebačke zračne luke Pleso za Jordan, nakon čega su reportažu o tome u veljači 2013. objavili Jutarnji list, ali i The New York Times , koji naknadno piše da je sve organizirala CIA.



    Jutarnji list tada piše kako se neuobičajeno često vidjelo jordanske teretne avione na pisti zračne luke Pleso i da su SAD su vjerojatno bili posrednik u cijeloj operaciji, no tekst zaključuju izjavom Ivice Nekića da se radi o špekulacijama. Novinari su, među ostalima, razgovarali i s američkim dužnosnicima, pa i onima iz CIA-e, ali su im svi odgovorili da je stvar delikatna i odbili im o tome javno pričati. 



    Međutim, ništa se nije moglo skriti, budući da je britanski bloger neprestano objavljivao zapise koje su sirijski ekstremisti postavljali na You Tube, na kojima se među sirijskim pobunjenicima i islamskim ekstremistima jasno prepoznaju hrvatski RBG6, potom sustavi Osa i drugo oružje iz hrvatskih skladišta, te razno oružje proizvedeno u bivšoj Jugoslaviji, među ostalim ručni raketni bacači, bestrzajni topovi, minobacači i strojnice. To se oružje navodno pojavilo početkom siječnja 2013. u području Dara'e blizu Jordana, dok se u veljači već vidjelo u rukama ekstremista u drugim dijelovima Sirije, u Hami, Idlibu i području Alepa.



    Brown Moses prati i prikuplja video zapise iz Sirije još od 2012. i njegov rad je bio nepobitan dokaz o sudjelovanju Hrvatske u naoružavanju sirijskih pobunjeničkih frakcija, isto tako islamističkih ekstremista, tako da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović konačno 6. travnja 2013. izašao pred javnost i priznao „kako je Hrvatska prodala 200 tona oružja Jordanu, čime je upoznat, ali ne vidi ništa sporno u tome“.



    „Hrvatska nije izvozila oružje u Siriju. Što treće zemlje ili zemlje u koje mi ili neki drugi izvoze oružje dalje čine s tim, to na žalost ne možemo kontrolirati. Znam za sve legalne transfere oružja ili bilo čega što se tiče oružanih snaga“, rekao je Josipović komentirajući novinarima podatke o međunarodnoj trgovini prema kojima je Hrvatska Jordanu u prosincu 2012. prodala 233 185 kilograma oružja u vrijednosti 6 499 832 američka dolara.



    U članku sa svim dostupnim linkovima, Valentin Vasilescu, bivši časnik rumunjskog ratnog zrakoplovstva i bivši zamjenika zapovjednika zračne baze Otopeni u blizini Bukurešta, koji je zaslužan za uhićenje svjetskog trgovca oružjem Viktora Bouta, opisuje dugačku povijest protuzakonitog trgovanja oružjem pod patronatom EU i Washingtona i prilaže sve originalne otpremnice tereta oružja koje je odlazilo iz zračne baze Otopeni u vrijeme dok je on bio zamjenik zapovjednika.



    Što se tiče oružja koje je Hrvatska prodala Jordanu, Vasilescu kaže da su to besmislice, jer je Jordanu nikada nije trebalo staro istočnoeuropsko oružje, jer je u to vrijeme jordanska vojska već bila opremljena modernim američkim jurišnim oružjem M16/AR-15 kalibra 5,56 mm i tajvanskim T91 i T86 istoga kalibra.



    Zbog čega je Jordan tražio rumunjske AK-47 kalibra 7,62 mm? Poseban članak Vasilescu posvećuje Hrvatskoj i tvrdi kako, bez obzira što je Washington negirao svoju ulogu u vezi između Zagreba i Jordana, koji je to oružje dalje isporučivao u Siriju, nitko razuman u svijetu više ne vjeruje da se tako delikatne stvari mogu odraditi bez naputka NATO saveza i odobrenja hrvatskog predsjednika i vlade. Eto, naš je predsjednik priznao prodaju oružja Jordanu, ali „je sve bilo u skladu s međunarodnim pravom“, dok se ministrica vanjskih poslova vješto izvukla iz cijele ove afere.



    Vasilescu u svojoj reportaži piše kako kronološki akcija počinje 2. studenog 2012, kada je američka državna tajnica Hillary Clinton boravila u službenom posjetu Zagrebu i zahvalila Hrvatskoj zbog sudjelovanja u 'demokratizaciji' Sirije i tada je bez ikakve sumnje sklopljen dogovor između američke državne tajnice H. Clinton, tadašnjeg predsjednika Josipovića, Vesne Pusić i drugih dužnosnika koji su sudjelovali u naoružavanju islamističkih ekstremista u Siriji. Na kraju, kako je moguće da organizirarim letovima jordanskih zrakoplova iz Hrvatske izađe preko 230 tona oružja, a da s tim nije upoznat najviši državni vrh?



    Mjesec dana nakon tog posjeta su se u zračnoj luci Pleso u Zagrebu pojavili veliki transportni zrakoplovi poput Il-76 koji pripadaju Jordanu. Prema dokumentima s kraja veljače 2013. i izjavama hrvatskih kontrolora zračnog prometa, pokazuju da su dana 14. i 23. prosinca 2012., 6. siječnja i 18. veljače 2013., dva zrakoplova Iljušin Il -76 MFIN registrirani JY-IADB i JY-JIC i 1 Ilyushin Il-76TD zrakoplov registriran JIA JY-vlasništvu tvrtke od Jordan International Air Cargo sletio u Zagreb zračne luke Pleso, gdje su natovareni s preko 230 tona oružja u vrijednosti od 6,5 milijuna dolara“, piše Vasilescu za Reseau International. To je oružje odletjelo za Jordan , potom u Siriju a kasnije je završilo i na bojištu u Iraku.



    To je ono što se tada saznalo. Međutim, priča ne završava ovdje i da bi stvar bila gora, kasnije se ispostavilo da je zračna luka Pleso nekoliko mjeseci bila međunarodno središte za prijevoz oružja za sirijske pobunjenike. Kako su za prijevoz korišteni avioni A310 i Iljušin 76MF, procjenjuje se da je tijekom 75 letova prevezeno čak 3000 tona različitog oružja i streljiva.



    Obzirom da su irački dužnosnici dobro upućeni u činjenicu da je između ostalog  i „zaslugom“ ministrice Pusić to oružje završilo u rukama militanta ISIL-a, kojim su kasnije pokrenuli ofenzivu na Mosul, a nakon toga zauzeli velike dijelove Iraka gdje su počinili stravične zločine, postavlja se pitanje koji je bio pravi razlog njene posjete Iraku?



    Naime, nakon posjete Latinskoj Americi krajem veljače, kada je posjetila Brazil, Kolumbiju i Čile, ovo je novo veliko putovanje bez posebnih rezultata. Znakovito je da, kao u slučaju Latinske Amerike, osim uobičajenih diplomatskih izjava, Hrvatska s iračkim dužnosnicima nije sklopila nijedan važan gospodarski sporazum, a što se tiče suradnje s Irakom u borbi protiv terorizma, ministrica Pusić je izjavila „kako će Hrvatska djelovati u skladu sa zajedničkim odlukama na razini Europske unije“. Sve u svemu, ništa posebno, što se vidjelo iz nedostatka brojne delegacije koju u pravilu čine ministri raznih gospodarskih grana, hrvatski poduzetnici i predstavnici hrvatske vojske ili ministarstva obrane.



    S obzirom da je poruku podrške Iračanima mogla uputiti i iz svog ureda u Zagrebu, zašto je naša ministrica vanjskih poslova morala boraviti nekoliko dana u Bagdadu i Erbilu o trošku hrvatskih poreznih obveznika? Ili možda ipak jest, ali ne zbog budućnosti hrvatskih građana. Naime, na sljedećim parlamentarnim izborima njena stranka HNS ima vrlo male izglede da prijeđe izborni prag, a zbog mogućeg neulaska u hrvatski parlament gđa.Vesna Pusić putuje po svijetu, nadajući se da će dobiti što veću potporu kada se bude birao glavni tajnik ili glavna tajnica Ujedinjenih naroda, a ona je jedan od kandidata.



    Unatoč diplomatskoj gostoljubivosti iračkih čelnika, netko je trebao reći gđi. Pusić da će potporu Iraka teško dobiti obzirom na njenu uloga u destabilizaciji regije, koja, iako marginalna, nije zanemariva, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da smo ranije slali oružje islamistima u Siriji, a sada ćemo Iračanima, koji se bore protiv iste prijetnje, poslati nekoliko instruktora i vojničke "cokule".



    Iračanima ne trebaju ni savjeti, ni vojna obuća, a još manje da ministrica Vesna Pusić tješi njihovog  predsjednika i bilo bi dovoljno djelovati u okviru međunarodnog prava i usvojenih rezolucija Vijeća sigurnosti, te uskratiti bilo koju vrst potpore islamistima u Siriji, pojačati kontrolu osoba koje iz Europe odlaze za Tursku i dalje na sirijsko-iračko ratište, jer bi tada Irak, ali i Sirija, lako riješili problem terorizma i ekstremizma, a ljudi bi se iz izbjegličkih kampova napokon mogli vratiti svojim kućama.



    VESNA PUSIĆ U BAGDADU Tješila iračkog predsjednika



    Valentin Vasilescu: Les trafiquants d'armes mènent le Parlement européen / Pourquoi a-t-on admis la Croatie dans l'Union européenne



    Militanti ISIL-a snimljeni ljetos negdje u Siriji ili Iraku s prepoznatljivim hrvatskim RBG-6, vjerojatno dio kontigenta od preko 3000 tona oružja koje je isporučeno nepostojećoj FSA: 






    Facebook komentari:



    Komentari:(26)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.