• Datum objave: Petak - 06. 02. 2015 | 12:43
  • Kategorija: Geostrategija
  • Broj čitanja: 2463 puta


Nursultan Nazarbajev protiv Brzezinskog: „Trend ka multipolarnosti dokazuje heterogenost ljudske civilizacije“

  • piše: N.Babic
  • nazarbaev,



    Nacrt strateškog projekta Euroazijske ekonomske unije kojeg zastupa i stranka "Ujedinjena Rusija" na čelu s Vladimirom Putinom izvorno je ideja kazahstanskog predsjednika Nursultana Nazarbajeva, bivšeg glavnog tajnika "Komunističke partije Kazahstana", a onda utemeljitelja stranke "Nur Otan" osnovane 1999.



    U svom povijesnom govoru, održanom na Moskovskom državnom sveučilištu "Lomonosov " 29. ožujka 1994., Nazarbajev je predložio stvaranje velikog regionalnog projekta sačinjenog od bivših sovjetskih država i naglasio bogato naslijeđe zemljopisnih, povijesnih, kulturnih odnosa euroazijskih naroda, kako je to opisao književnik Lev Gumilev, a tu ideju ostali članovi euroazijske škole razradili u dvadesetom stoljeću. Tek potom je Aleksandar Dugin u svom članku objavljenom 2001. godine u ruskom geopolitičkom časopisu „Elementy“ objasnio povijesnu važnost ovog projekta, koji se sastojao od prijedloga za stvaranje neke vrste "Zajednice neovisnih država u rikverc", u kojoj bi regionalna integracija prestala biti ekskluzivna ili neprijateljski raspoložena prema Ruskoj Federaciji, nego bi Rusiju uključila kao neizostavnog čimbenika u povijesnom revolucionarnom geopolitičkom projektu za euroazijski prostor.



    Pored ostalih regionalnih integracijskih projekata, kao što je Europska unija, kazahstanski predsjednik je zaključio „kako integracija bivših sovjetskih država predstavlja konstruktivnu političku reakciju na opasnost od raspada u globalizma u ruskoj regiji i središnjoj Aziji“.



    Kada Brzezinski 1997. godine objavljuje svoju slavnu „Veliku šahovsku ploču“, koja je bila književna i geopolitička prekretnica među „atlantistima“, u Moskvi od strane istog Nazarbajeva je objavljen uradak „Euroazijska unija - Ideje, praksa i perspektive“.



    Slom doktrine Zbigniewa Brzezinskog i kako su zaustavljeni geostrateški imperativi Washingtona



    Povijest globalizacijskog regionalnog projekta je obilježena 1995. godine, kada su Bjelorusija, Kazahstan i Rusija 20. siječnja potpisale sporazum, 26. veljače gospodarski Ugovor o zajedničkom prostoru, 10. listopada 2000. će u glavnom gradu Kazahstana biti uspostavljena Euroazijska ekonomska zajednica (EurAsEC), koji će stupiti na snagu u svibnju iduće godine, kojoj su se također pridružile bivše sovjetske republike Tadžikistan i Kirgistan. Najnovija faza u tom procesu integracije je bila institucija Euroazijske ekonomske unije dogovorena 29. svibnja 2014, koju čine čvrsti ruski, bjeloruski i kazahstanski trio, koji su napunili dvadeset godina projekta, zajedno s Armenijom i Tadžikistanom i Kirgistanom kao članovima promatračima. Stupanjem na snagu EEU 1. siječnja ove godine obilježava povijesnu prekretnicu u izgradnji multipolarnog svijeta u usponu u kojem Rusija može računati na tri instrumenta: gospodarski savez BRICS, strateški savez s Kinom kojeg čini Šangajska organizacija za suradnju (SCO/ 2001.), kao i najstariji vojni savez bivših sovjetskih zemalja koje su se okupile u Organizaciju saveza za kolektivnu sigurnost (CSTO/1992.).



    U važnom trenutku za povijest ove integracije, te njenim sadašnjim i budućim izazovima, u prosincu 2014. godine, izdavačka kuća Vox Populi objavljuje čitateljima talijanski prijevod posljednje knjige Nazarbajeva „G-Global-Svijet u dvadeset prvom stoljeću“ (G. Global. XXI ғасыр әлемі / 2013.). Knjiga je objavljena u suradnji s veleposlanstom Republike Kazahstan u Italiji.



    Svi novopečeni analitičari koji smatraju Euroazijsku ekonomsku uniju "snom Putina" biti će frustrirani kada vide da su u potrazi za bilateralnim gospodarskim ugovorima u prvom redu bili Kazahstan i Bjelorusija, a čitanje knjige Nursultana Nazarbajeva može nam pružiti uvid u samu srž svjetske povijesti.



    Načela euroazijske škole su formulirana u teorijskoj sintezi u pisanju ovog pragmatičnog državnika. Odbijanje smanjenja post-sovjetskog prostora,  nametanje tradicionalnih zapadnih kategorija nacije-države, afirmacija multietničkog i multireligijskog prostora naroda središnje Azije i  geopolitički kontinuitet euroazijskog projekta se ogledaju u razmišljanjima Nazarbajeva:



    "Ne postoji  kraj povijesti, niti se on predviđa, iz jednostavnog razloga što čovječanstvo ne može imati jedan model univerzalne civilizacije koja će biti temelj međunarodnom sustavu!“



    Povijesni prijelaz na multipolarni model i  međunarodna geopolitička ravnoteža su temelj geopolitičkog razmišljanja Nazarbajeva kada je riječ o ekonomskim, strateškim, vojnim i ekološkim  pitanjima.



    „Multipolarnost je objektivni trend, što ukazuje na heterogenost ljudske civilizacije“, piše kazahstanski predsjednik, te nastavlja: „Iz ove premise kreće potreba za multipolarnom financijskom arhitekturom koja se formira, povećanjem obujma trgovine između rublje i yuana, izlaskom Rusije iz globalnog međubankarskog sustava SWIFT, te stvaranjem BRICS Banke.“



    „Rusko-kazahstanski ekonomski odnosi su od obujma trgovine od 4,7 milijardi u 2001. došli na 24 milijarde dolara 2011. U dva desetljeća je rusko-kazahstanska vojna suradnja proizvela više od 60 zajedničkih sigurnosnih dokumenata i stvorila više od 4 000 kazahstanskih časnika u ruskim vojnim akademijama.  



    Strateško-vojna integracija na euroazijskom kontinentu je koncipirana na dugi rok i to kao geopolitički imperativ za stabilnost euroazijskih zemalja, te za stabilizaciju međunarodnih odnosa na globalnoj razini.



    Svjetski poredak u dvadeset i prvom stoljeću će biti stabilan samo kada se nađe i provede formula za sigurnost u cijeloj Euroaziji. U suprotnom ćemo se suočiti s takozvanim "Euroazijskim Balkanom", ili Bliskim istokom, s epizodama subverzije i destabilizacijske strategije na Zapadu poznate kao "Arapsko proljeće", iako su svi svjesni da ti razorni učinci sprečavaju razvoj društva i prizivaju realizaciju integriranog sigurnosnog sustava. U tom smislu, jasan je stav SCO koji se protivio američkoj intervenciji u Siriji već u lipnju 2012., kao i zahtjev poslan iz Damaska u travnju sljedeće godine da budu punopravna članica te organizacije u središnjoj Aziji. U novije vrijeme je uočeno da bi moguće pristupanje Sirijske Arapske Republike u SCO bilo povijesno odlučujući trenutak za strateški pomak iz unipolarnog svijeta, te da se kroz ekonomsku suradnju može stvoriti učinkovita vojno-politička multipolarnost.



    Kazahstan je također promotor međuregionalnog partnerstva i strategije "Zeleni most" koja je usmjerena na stvaranje održive energetske strategije i primjene čiste tehnologije među zemljama Euroazijske ekonomske unije, ne isključujući razvoj projekata  u korištenju nuklearne energije, ali pod kontrolom Ujedinjenih naroda i IAEA-e“, piše u svojoj knjizi Nursultan Nazarbajev.



    Astana će 2017. godine ugostiti „Expo- Energija budućnosti", a 2012. godine je većina od 160 zemalja članica Međunarodnog izložbenog ureda(BIE) imalo priliku vidjeti Kazahstan kao vodeću zemlju u razvoju integrirane energetske politike središnje Azije.



    Priča o uspjehu Kazahstana, koji se 2011. vratio na 51. mjesto na ljestvici globalne konkurentnosti, te cilj "Strategije Kazahstana – 2050.", što znači  ulazak u top 30 najrazvijenijih zemalja svijeta, uglavnom je priča o političkom uspjehu ovog procesa integracije u kojega je Nazarbajev uložio cijeli svoj život, od partijskog tajnika do predsjednika neovisnog Kazahstana.



    Eurasia.org /Davide Ragnolini/ N. Nazabayev: G-Global –Il mondo dell XXI secolo



    http://www.eurasia-rivista.org/n-nazarbayev-g-global-il-mondo-del-xxi-secolo/22089/




    Facebook komentari:



    Komentari:(0)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.


    Idi na vrh straniceBudite prvi koji će postaviti komentar