• Datum objave: Nedelja - 15. 02. 2015 | 19:44
  • Kategorija: Geopolitika
  • Broj čitanja: 2242 puta


Saakashvili službeni savjetnik Ukrajine - Krv, strah i teror njegove bivše vlade u Gruziji

  • piše: N.Babic
  • obama,canvas



    Bivši gruzijski predsjednik Mihail Saakashvili je nepresušan izvor iznenađenja. Naime, nakon što mu je „izlazna strategija“ s odlaskom u SAD propala zbog navodnih problema s radnom dozvolom (iako je izvjesnije da su optužbe protiv njega u domovini toliko ozbiljne da se čak ni Washington u ovom trenutku ne želi otvoreno kompromitirati), postao je osobni savjetnik ukrajinskog predsjednika Petra Poroshenka. Naime, Poroshenko je 13. veljače ove godine „posebnim dekretom“ osnovao posebno „Međunarodno savjetodavno povjerenstvo za reforme“, a za čelnika tog vijeća postavio upravo Mihaila Saakashvilija.



    Teško je reći kakve bi savjete Saakashvili mogao dati Poroshenku, kao i kakve veze s reformama ima poziv bivšeg gruzijskog predsjednika „demokratskom Zapadu da Ukrajini, kako bi se obranila od ruske agresije, pošalje oružje“, što je činio odmah po završetku maratonskih pregovora u Minsku.



    Iako bi se moglo reći da se bivši gruzijski predsjednik uz pomoć Kijeva za sada spasio od kaznenog progona u domovini, gdje državno odvjetništvo protiv njega podiže niz teških optužnica, dobro je da se konačno otkrilo da je Gruzija sve samo ne zemlja koju je „demokratski“ Zapad godinama hvalio kao "svjetionik demokracije" i „standard kojega bi svi trebali slijediti“.



    Međutim, sve priče u Saakashvilijevoj domovini  se pojavljuju tek kada se Gruzija pobrinula da prethodna vlast više nikada ne dođe u priliku da utječe na političke odluke ili bilo koji segment društvenog života u zemlji. Mnoge su priče mogle biti napisane odavno, ali su u mnogim slučajevima neosporni dokazi su tek nedavno izašli na vidjelo. Isto tako, u vrijeme Saakashvilijeve vladavine govoriti istinu u Gruziji je značilo izlagati se velikim pritiscima, mogućim zatvaranjem, gubljenjem državljanstva i na kraju likvidaciji.



    U većini zemalja bi se javnost već umorila od novih saznanja o bivšoj vlasti, na čijem je čelu stajao miljenik Sjedinjenih Država, Mihail Saakashvili, ali je Gruzija toliko toga pretrpjela da svaka priča uvijek iznova budi osjećaj odbojnosti prema bivšem režimu njegovim sloganima o „demokraciji“, „liberalnim vrijednostima“, „gospodarskim slobodama“, „euro-atlantskim integracijama“ i čemu sve ne.



    Mihail Saaashvili je nakon prevrata ili „Revolucije ruža“ (gruzijske inačice Obojene revolucije iz kuhinje CANVAS-a) zemljom vladao od siječnja 2004. do studenog 2013., kada je na predsjedničkim izborima njegovog čovjeka od povjerenja, Davida Bakradzea, uvjerljivo pobijedio Giorgi Margvelashvili, kandidat premijera Bidzine Ivanishvilia i stranke koja je u listopadu 2012. dobila većinu u parlamentu.



    Pratiti rasplet događaja u Gruziji je posebno važno zbog Ukrajine i tamošnje vlade koja je vjerna kopija bivšeg gruzijskog predsjednika i njegove stranke koja je neprikosnoveno vladala zemljom jedno desetljeće i Gruziju praktično bacila na koljena. Sve dok su u Kijevu na vlasti Poroshenko i Yatsenyuk, Mihail Saakashvili se ne mora brinuti za vlastitu sudbinu, a kada dođe vrijeme njihovog odlaska, Washington će se sigurno pobrinuti da njihov miljenik dobije neko novo mjesto, nadajmo se ne u Hrvatskoj ili nekoj od zemalja u susjedstvu, jer je takvu osobu dobro imati što dalje od sebe.



    Za Zapad je procesuiranje zločina bivših dužnosnika "politički progon od strane proruskih snaga u Gruziji"







    Već u svibnju 2013. je premijer Ivanishvili odlučio procesuirati sve kriminalne aktivnosti bivše vlasti, pa su se iza rešetaka našli i dvojica bliskih suradnika predsjednika Saakashvilija, bivši ministar obrane, Bacho Akhalaiajia i njegov kolega iz resora unutarnjih poslova, Vano Merabshvili. U to je vrijeme američki časopis Foreign Policy pisao kako je riječ o „političkoj osveti gruzijske nove vlasti i to po nalogu Moskve, jednako kao što je u Ukrajini politički montiranim procesom uklonjena Julija Timošenko ili u Rusiji oporbeni lider Alexey Navalny“.



    Američki časopis je tada novoj gruzijskoj vlasti prigovorio što „uklanja ljude koji su Gruziju očistili od bivših korumpiranih političara vjernih ideji Sovjetskog Saveza“, a vladu Mihaila Saakhasvilija je hvalio „jer je uspješno provodila reforme predložene od strane Svjetske banke“.



    "Bidzina Ivanishvili je nad ljudima počeo provoditi represiju, a bojim se da je počeo provoditi protu-zapadnu politiku zbog koje ćemo se naći u određenoj vrsti izolacije“, za 
    Foreign Policy je tada izjavio Gia Nodia, „neovisni“ politički analitičar iz Tbilisija povezan s brojnim nevladinim udrugama na platnom spisku američkih agencija kao što su Freedom House, National Endowment for Democracy, Open Society, itd.





    Vano Merabishvili je optužen za razna kaznena djela koja se odnose na financijsko poslovanje, prekoračenje i zloupotrebu ovlasti u rastjerivanju oporbenih prosvjeda 2011., kao i krivotvorenje dokaza u slučaju ubojstva Sandra Girgvliania (28) koji je 2006. godine pronađen mrtav u svom stanu u Tbilisiju, što su teške optužbe koje i istraga bi se mogla proširiti i do samog vrha, pa čak i van granica Gruzije. Za nasilno rastjerivanje prosvjeda je Merabishvili osuđen na 4,5 godine zatvora, još je devet godina nepravomoćno osuđen u jednom drugom procesu za pronevjeru i iznudu, dok neka suđenja još traju.



    Zbog čega bi se mnogi narodi umorili od razotkrivanja kriminalnih radnji bivše vlasti, ali Gruzijci ne? Sve navedene optužbe protiv bivšeg premijera i ministra unutarnjih poslova Vana Merabshvilija su pale u drugi plan kada je na anonimnom You Tube kanalu objavljen snimak u kojem ministar za vrijeme nikada razjašnjene pobune u vojnoj bazi Mukhrovani u blizini Tbilisija 2009. godine osobno zapovijeda nešto što su istražitelji protumačili kao nalog za likvidaciju dvoje ljudi. Ova snimka potvrđuje o kakvoj se to „demokraciji“ radilo u Gruziji i kakvi su to državni dužnosnici koji su za zapad bili „svjetionik demokracije“, a kasnije „žrtve politički montiranih procesa koje pokreću ruski poslušnici".





    PressTV piše da njegovi stranački kolege tvrde „kako je snimka objavljena samom kako bi se diskreditirao Ujedinjeni nacionalni pokret (United National Movement), dok vlada i predsjednik poručuju „kako su istražitelji ti koji će utvrditi o čemu je riječ i je li bivši premijer i ministar Vano Merabishvili kriv ili ne“. Ured glavnog državnog odvjetnika Gruzije je priopćio kako je istraga o ovom slučaju pokrenuta, „jer je na snimci očito da visoki dužnosnik daje nezakonite zapovijedi“. 





    Georgia Times navodi kako se jasno čuju riječi Merabishvilija koji se obraća ljudima u vojnim uniformama, koji se nakon toga razilaze u raznim smjerovima:



    "Želim dva čovjeka, dva mrtva tijela, donesi mi dva mrtva tijela, to je to, nagrada će biti visoka“.





    Vlada i državno odvjetništvo su priopćili kako je riječ o zapovijedi za likvidaciju i da bi predmetom istrage mogli biti bivši ministar pravosuđa, Zurab Adeishvili, bivši predsjednik Saakashvili, te bivši gradonačelnik Tbilisija, Gigi Ugulava.



    Skandal oko „pobune“ u bazi Mukhrovani 







    Pozadina takozvane „Mukhrovani pobune“ se veže uz prosvjede protiv Saakashvilijevog režima koji su izbili zbog ratne avanture iz kolovoza 2008., kada je Saakashvili zbog Južne Osetije i Abhazije zaratio s Rusijom, izgubio rat, ali i dvije pokrajine koje su danas de facto neovisne od Gruzije. Gruzijci su suludim odlukama Mihaila Saakashvilija poraženi i poniženi, što je priznala i nova vlada kada je glasnogovornik za normalizaciju odnosa s Rusijom 4. kolovoza 2013., Zurab Abašidze, izjavio "kako je Gruzija bila žrtva agresije, ali je i sama učinila brojne pogrešne korake". Nekoliko mjeseci ranije je Bidzina Ivanishvili otvoreno optužio Saakashivlija da je on kriv za rat 2008, a ne Moskva“.



    Mnogi su mišljenja da je rat 2008. Saakashvilija spasio od ranijih prosvjeda, jer su se Gruzijci odjednom ujedinili protiv „zajedničkog neprijatelja“ - Rusije, a bivši gruzijski predsjednik se slijedećih nekoliko godina više puta spašavao tim oprobanim trikom. Veći broj oporbenih političara, od kojih su mnogi nekada bili njegovi pristaše, uhićeni su pod optužbom posjedovanja poluautomatskog oružja kojim su htjeli izvršiti državni udar, a Saakashvili se ponovo „predstavio“ kao ratni heroj i tako zadržao nadzor nad protokom financija od legalnih, polulegalnih, do kriminalnih aktivnosti.



     

    Prosvjedi se još nisu ni smirili, a u Gruziji se 6. svibnja 2009. „slučajno“ zakazuju zajedničke vježbe s NATO savezom, što nije ništa neobično, štoviše posve je uobičajeno da NATO održava vojne vježbe u „prijateljskim zemljama“.



    Međutim, zbog odabranog termina, javnost u Gruziji je vježbe zbog vidjela kao novu prijetnju. Dan prije početka vježbe, vojnici iz vojne baze Mukhrovani u blizini



    Tbilisija odbijaju poslušati zapovijedi s obrazloženjem „kako žele dijalog između oporbenih političkih snaga s namjerom da se spriječe nasilni sukobi“ ili da „planiraju svrgnuti vladu i predsjednika", ovisno o izvoru. Saakashvili je sve prikazao „kao zavjeru Rusije koja želi potkopati vježbe NATO saveza“, te u pratnji svojih tjelohranitelja i pripadnika specijalnih snaga dolazi u bazu Mukhrovani. Njegovi ljudi tada razoružavaju neposlušne vojnike, uhićuju njih i njihove rođake koji bivaju mučeni u raznim „izolacijskim jedinicama“. Neke od njih su otkrivene tek nedavno u okolnim selima u ruralnoj regiji Kakheti. 



    Nekolicina časnika uspijeva pobjeći, no ubrzo su uhvaćeni i ubijeni, neki su ranjeni, a ostali osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Pukovnik Koba Otanadze je osuđen na 29 godina zatvora, zapovjednik Levan Amiridze na 28, a zapovjednik Shota Gorgiashvili na 19 godina zatvora. 





    Od početka je mnogima bila sumnjiva službena verzija, budući da se sve dogodilo samo dan uoči dolaska u NATO snaga. U snimkama objavljenim naknadno, čiji su „sadržaj“ revno prenijele udruge civilnog društva kao na primjer Civil Daily News, vojnici sa skrivenim licima govore o ubojstvima članova vlade i dolasku 5 000 ruskih vojnika kao potpora „pučistima“.



    Naravno da ruski vojnici u toliko broju nikada nisu došli u Tbilisi, što je oštro negirao, a kasnije se dokazalo kako nikada nije bilo nikakve urote, niti su vojnici odbili bilo kakvu zapovijed. Oporba je postavila blokade na ceste koje vode prema Tbilisiju i bilo je govora kako bi vojska mogla biti iskorištena da ih se makne. Brojni su časnici izrazili zabrinutost radi eventualne primjene sile nad svojim sunarodnjacima koji su sudjelovali u mirnim prosvjedima, ali nisu odbili zapovijedi. Nakon toga se više nije ni spominjala „pobuna“ u vojnoj bazi Mukhrovani. 



    Vano Merabishvili: „Želim dva čovjeka, dva mrtva tijela, nagrada će biti visoka!“





    Iako je cijeli ovaj događaj prekrila medijska šutnja, o detaljima događaja u bazi Mukhrovani i do koje granice su bili u stanju ići američki poslušnici Saakashvili, Vano Merabishvili, bivši ministar pravosuđa Zurab Adeishvili i ostali, za New Eastern Outlook govori Henry Kamens, novinar i ekspert za Središnju Aziju i Kavkaz.





    Opisujući događaje, Henry Kamens navodi kako je „zvijezda“ posljednjeg video uratka bivši ministar unutarnjih poslova, Vano Merabishvili,  zatvoren u Tbilisiju gdje je osuđen i još mu se sudi za više kaznenih djela, ali se u video snimku pojavljuju i bivši ministar pravosuđa Zurab Adeishvili i tadašnji gradonačelnik Tbilisija Gigi Ugulava, čija je povezanost s bazom Mukhrovani potpuno nejasna, jer ne spada pod nadležnost Tbilisija. Na samom početku političari i policijski zapovjednici razgovaraju o tome koliko im ljudi treba za ovu operaciju, a potom sugeriraju da se stvore dva voda od po 10 ljudi koji bi „pažljivo pročešljali područje“.



    Tada dolazi Merabishvili, inače poznat u narodu po gruboj represiji prema prosvjednicima, koji kaže: „Trebam dva mrtva tijela. Donesite mi ih i nagrada je visoka!“.



    Potom pita koliko helikoptera imaju na raspolaganju i traži jedan dodatni koji će koristiti u potrazi za tijelima. Kako nema izvješća o poginulima u bazi, niti igdje drugdje, a vojnici u bazi su razoružani, tijela su tamo su mogli ostaviti samo ljudi koji su znali gdje ih pronaći. Sve je to dio podvale ili propagande zbog koje su možda nedužni ljudi morali biti ubijeni.



    Druga verzija video snimke pokazuje sve sudionike akcije, kao i bivšeg gruzijskog predsjednika Saakashvilija. U bazu je doneseno tijelo generala Gia Krialashvilia, koji je pobjegao u istom vozilu sa Otanadzeom i Amiridzeom, koji su kasnije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne za navodnu urotu.



    Ta dvojica su preživjela napad policije kada su navodno odbili zaustaviti vozilo u kojem su bježali. Sestra ubijenog generala Krialshvilia tvrdi kako je zapravo Otanadze trebao biti ubijen, jer dobro poznaje sve sudionike priče, no nije imala političke podrške niti moći to dokazati. Sve do nedavno joj nije mogao pomoći niti Otanadze sve do nedavno, jer kada je izašao iz zatvora i otvoreno počeo pričati o svim događajima, nastupila je zastara.



    Givi Tarmadze, vodeća figura u Saakashvilijevoj stranci (koji je također snimljen), kaže „kako ne vidi ništa sporno u cijeloj priči, jer mu je rečeno kako su neki generali koji su služili pod prijašnjim predsjednikom Eduardom Shevardnadzeom oduvijek bili u dosluhu s Rusijom i služili njihovim interesima, te kovali urote protiv gruzijske vlade“.



     

    Budući da je Saakashvili bio vrhovni zapovjednik oružanih snaga, sa svim ovlastima i naslijeđem ministara obrane, svi su ti ljudi imali zakonsku obvezu znati što se događa u vojsci. Ako je tako, tko je odgovoran što su ti generali još bili tamo. Targamadze objašnjava kako su u Merabishviliju trebala ta mrtva tijela za slučaj da vojnici nastave s pobunom, tada bi, ukoliko bi bili napadnuti, imali pokriće za njihovu likvidaciju. Rekao je i kako je Otanadze ubijen i time potvrdio kako je zapravo on trebao biti likvidiran.



    „Ako“ bi on nastavio odbijati zapovijedi, „ako“ bi koristio oružje - govori se o čovjeku koji je predviđen za likvidaciju, čime njegovi krvnici zapravo potvrđuju da su pripremali teren kako bi izvršili likvidaciju za djela koja on uopće nije počinio.



     

    Za SAD i EU nema ničega spornog u političkim likvidacijama, izmišljenoj pobuni, ubojstvima i zatvaranjem nevinih ljudi





    Izaslanik Sjedinjenih Država u Južnom Kavkazu sa sjedištem u Gruziji, Mathew Bryza, koji je u to vrijeme bio tamo, iz samo njemu znanih razloga je osjetio poriv da se oglasi u vezi video snimka, te je izjavio: „Da li je to bila anti-teroristička operacija? Ako jest, u tom slučaju je prihvatljiv termin – trebam tijela.“





    Mathew Bryza je prije svog ulaska u State Department bio zaposlen osobno od strane Georga W. Busha i vrlo dobro je znao da se u bazi Mukhrovani nalazi isključivo tenkovski bataljon gruzijske vojske koji je godinama bio obučavan, opreman i financiran upravo od strane SAD-a. Američki program obuke i opremanja je gruzijskim ministrima kroz unosne ugovore s američkim tvrtkama omogućio unosnu zaradu i Byrzu odjednom tvrdi da SAD „financira, trenira i naoružava teroriste u bazi Mukhrovani“.



    Rekao je i kako je nužno provesti istragu, mada je neobično što je rekao da je „logično i prihvatljivo eliminirati teroriste“ i prije nego se dokaže jesu li ti ljudi uopće teroristi, pučisti ili što je već posrijedi. Uostalom, kao da je važno je li to u skladu sa američkim ustavom ili sa zakonima zemlje u kojoj trenutno obavlja dužnost, Mathew Bryza naprosto mora reći ono što je u interesu Washingtona, a ne ono što bi bilo pravedno. 



    To je važno naglasiti, jer kada SAD donesu odluku o promjeni vlade u zemlji od strateškog interesa, to znači pripremu terena i demoniziranje vladajuće garniture do njene potpune eliminacije. Nije rijedak slučaj da upravo State Department postavi novu vladu. Gruzija je od svog osamostaljenja promijenila četiri predsjednika.



    Prvi, Zviad Gamsakhurdia, neprestano je podsjećao Ameriku da za Gruziju nije „nikakav pošteni strateški saveznik kakvim se predstavlja“. Zbog toga je morao otići, a da nitko nije progovorio niti jednu jedinu riječ. Potom je stigao Eduard Shevardnadze, također favorit zapada i odličan manipulator, a unatoč tome što nije imao niti jednog prijatelja u Gruziji, dopušteno mu je da vrati bivše komuniste (neprijatelje zapada!?) i zemlju ispreplete mrežom mita i korupcije.



    Na kraju je odlučeno da i on ode i SAD „iznenada“ otkrivaju prijevaru i korupciju za koju su znali i podržavali je punih dvanaest godina. Shevardnadze se demonizira preko svake mjere i SAD dovode Mihaila Saakashvilija, "neokaljanog službom Sovjetskom Savezu", jer je naprosto bio premlad da bi vršio bilo kakvu funkciju.





    Ovaj na zapadu obrazovani odvjetnik bio je"vodeći reformator", „svjetlo svjetionika demokracije“, a njegova djela i djela njegove vlade su trebala postati demokratski standard narodima diljem istočne Europe, Kavkaza pa i šire.



    Samo nekoliko mjeseci nakon groznog zločina u bazi Mukhrovani američki think-tank institut Jamestown Foundation hvali Mihaila Saakashvilija i ministra Merabishvilija zbog „uspješno provedene reforme policije i unutarnjih poslova, čime su Gruziju svrstali u red naprednih i demokratskih zemalja“ i da je ta reforma bila potrebna „kako bi se učvrstio gruzijski suverenitet“.



     

    Iako zapadni mass-mediji prešućuju ovu temu, jasno je da sve ovo ne bio bilo moguće bez pomoći „velikog brata“, a o čemu se opširno pisalo u neovisnim medijima koji su naveli 
    brojne dokaze o odgovornosti američkih državnih dužnosnika u deset godina prozapadne gruzijske strahovlade. 



    Tu je naravno i Europska unija koja je nedavno pozvala Gruziju da ne procesuira predsjednika Mikhaila Saakashvilija i poručila novom predsjedniku da "Gruzija svoje probleme treba riješiti političkim sredstvima, a ne putem suda“. 



    Politički analitičar 
    Henry Kamens se prisjetio stradalih u bazi Mukhrovani, svih nerazjašnjenih političkih ubojstava za vrijeme vladavine Saakashvilija i njegove svite i na kraju ogorčeno konstatirao kako Zapad „demokraciju“ u svakoj zemlji vidi na drugačiji način. Bivši gruzijski predsjednik i njegove plaćene ubojice s oznakama ministarstva unutarnjih poslova, obrane ili obavještajnih službi za EU i SAD su unaprijed amnestirani od bilo kakve krivnje, a sada mogu ići po svijetu i dijeliti „savjete“, kao u slučaju Ukrajine i Petra Poroshenka.



    Istina, Vano Merabishvili nije bio postupio kao njegov šef i nije „na vrijeme“ pobjegao iz zemlje, tako da sada plaća i tuđe i vlastite grijehe, ali je on izgleda nevažna karika koja se neće usuditi otkriti prave nalogodavce i sve tajne tajne američko-gruzijske strahovlade u kojoj je i sam sudjelovao.







    Mikheil Saakashvili was appointed Head of Advisory International Colncil of  Reforms



    Georgian Ex-Leader Saakashvili Calls for Arms Supplies



    Georgia's Ex-Prime Minister Vano Merabishvili Sentenced 




    Facebook komentari:



    Komentari:(0)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.


    Idi na vrh straniceBudite prvi koji će postaviti komentar