• Datum objave: Subota - 26. 11. 2016 | 18:45
  • Kategorija: Geostrategija
  • Broj čitanja: 6315 puta


Sirijska vojska, Kurdi, "Štit Eufrata" i razvoj situacije na bojištu

  • piše: N.Babic


  • "Na drugoj zakulisnoj razini se događa ono što je "normalno" ne samo za Bliski istok, nego bilo gdje drugdje. Veliki sirijski blef omogućava gotovo sve hipoteze: rusko-turski ugovor protiv Washingtona, američko-ruski i američko-rusko-kurdski dogovor protiv Erdogana, sirijsko-turski protiv Kurda ili sirijsko-kurdski protiv Turske. Sve je moguće, a izbor Donalda Trumpa dodatno komplicira situaciju…"



    U sirijskom sukobu, od kada je Turska pokrenula operaciju "Štit Eufrata", počinju nazirati obrisi mogućeg rusko-sirijskog plana, kojeg sada kao da bezrezervno prihvaćaju i Iran i Hezbollah, koji ranije svoje vojne aktivnosti navodno nisu usklađivali s ruskim zračnim udarima.



    Na početku operacije "Štit Eufrata" je Ankara rekla da je intervencija u Siriji usmjerena protiv ekstremista takozvane "Islamske države", a sada turske vlasti više i ne skrivaju da su njihov primarni cilj Kurdi. 



    24. studenoga je turska državna novinska agencija Anadolu napisala: "Projekt terorističkog koridora u Siriji nije uspio". 



    "Teroristi" su, naravno, kurdske YPG snage, a "koridor" je područje koje bi povezalo dvije kurdske enklave koje je prije početka operacija kontrolirao ISIL.



    U slučaju da zauzmu područje Al-Baba, Kurdi bi se spojili u jednu autonomnu enklavu i stekli kontrolu nad gotovo cijelom granicom između Sirije i Turske. Ankara, uz potporu islamističkih skupina koje kontrolira, želi pod svaku cijenu stati na kraj planovima Kurda.



    Međutim, Turska bi se kući mogla vratiti neobavljena posla, iako je plan bio u samo dva mjeseca zauzeti područje od Jarabulusa do Azaza na granici sa Sirijom, dubine do Manbija, Al-Baba i grada Marea u sjevernom dijelu pokrajine Aleppo.



    Na forumu NATO pakta u Istanbulu je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao da ako Kurdi ne napuste Manbij, grad koji graniči s operativnim područjem "Štita Eufrata", Turci će taj strateški grad preuzeti silom.



    Na drugoj strani je sirijska "oporba" na društvenim mrežama objavila neke izjave turskih zapovjednika, koji tvrde kako je sada na redu oslobađanje Al-Baba, odakle će turska vojska i saveznici, navodno, "protjerati ISIL". Kurdima je poručeno da se povuku u kanton Afrin na zapadu, te da napuste Manbij i vrate se preko Eufrata na istočna područja.



    Iako to još nije tako, čak i uz sporadične sukobe, "Štit Eufrata" u praksi može postati novi rat protiv sirijskih Kurda.



    No, Zapad još uvijek ne želi napustiti sirijske Kurde, a Ankari je na tjeralicu koju je turski sud raspisao za Salihom Muslimom, liderom sirijske prokurdske Stranke demokratske unije (PYD), poručeno "kako treba predočiti jasne i realne dokaze protiv Muslima".



    Ankara posljednjih nekoliko dana nije ograničena samo na izjave. Turski zrakoplovi i topništvo su bombardirali pozicije sirijskih Kurda kod Manbija i Al-Baba, ali su Kurdi ovaj put odgovorili i takozvane SDF snage su izvijestile da su ubile tri turska vojnika i uništile nekoliko vojnih oklopnog vozila. 



    Ranije su sirijski Kurdi pokrenuli svoj napad na Al-Bab, a odnedavno s njima sa zapada napreduju i sirijske vladine snage, što sukobu daje novu dimenziju.



    Osim toga, Kurdi sudjeluju i u napadu na Raqqu, a Ankara je od Washingtona tražila da se ta akcija odmah obustavi.



    Istovremeno stiže vijest da je Pentagon službeno obustavio zračnu potporu operaciji "Štit Eufrata", jer turske akcije nisu usmjerene na uništenje "Islamske države". Turski provladini mediji su na tu poruku oštro reagirali i navode kako SAD podržavaju "kurdske teroriste", a da su američki savjetnici osposobili njih 1 400 piše, na primjer, poznati provladin list Yeni Safak. Svi turski mediji tvrde kako Sjedinjene Države nisu ispunile svoja obećanja.



    "Sjedinjene Države su obećale da će se PYD/PKK povući iz Manbija, nakon što se iz grada povuče ISIL. Trebalo im je tri mjeseca da ispune obećanje", piše agencija Anadolu, ali podsjeća da su se Kurdi povukli zapravo tek početkom ovog tjedna, nakon što su proveli obuku lokalnih snaga sigurnosti. 



    Za Ankaru to znači da se stvari nisu promijenile, a nakon svega je sada tu i Donald Trump, koji je tijekom razgovora s Erdoganom napomenuo da poraz "Islamske države" i dalje ostaje prioritet nove administracije.



    Kako danas stvari stoje, posebno zbog združenih aktivnosti sirijske vojske i kurdskih YPG snaga u području zapadno od Al-Baba, "Štit Eufrata" ne samo da koči borbu protiv ISIL-a, nego može dovesti i do otvorenog rata između turske vojske i sirijskih vladinih snaga. 



    Glas Amerike tvrdi kako postoje dokazi da je Rusija u tom slučaju odlučila obarati turske borbene zrakoplove, iako ovu informaciju treba uzeti s rezervom. 



    Kao što je poznato, turska vojska je prva došla do Al-Baba i ušla u sjeverne četvrti, ali se kasnije povukla 6 kilometara sjeveroistočno u mjesto Qabassin. Ankara je ovom akcijom htjela pokazati da Al-Bab pripada Turskoj, a da se Damask može brinuti o Aleppu, kojeg, po mišljenju turskih stručnjaka, ionako ne može zauzeti.



    No, očito su se Turci preračunali. Prekjučer ujutro su na tursku vojsku, koja sudjeluje u "Štitu Eufrata", napad pokrenule "nepoznate snage". Tri turska vojnika su poginula, a deset ih je ranjeno. Turska agencija Dogan je izvijestila o još jednom napadu na turske vojnike i da je 7 ljudi ranjeno.



    Nije poznato tko je proveo napade, ali u Ankari sumnjaju da su to učinili sirijski zrakoplovi. Turski premijer Binali Yildirim je novinarima rekao da su vojnici pali kao "žrtve vojne osvete".



    Reuters podsjeća da se napad dogodio na obljetnicu obaranja ruskog zrakoplova Su-24 od strane turskog zrakoplovstva i napad povezuje s turskim napadom na Rusiju. 



    "Uz ovu simboliku, ako dođe do otvorenog rata sirijskih i turskih snaga, Ankara bi se mogla naći u savezništvu s ISIL-om, a na drugoj strani će biti Rusija i Zapad. To bi bila katastrofa za Siriju", rekao je viši zapadni vojni izvor za Glas Amerike.



    Umijeće ratovanja



    Uz ovaj novi zaplet u Al-Babu, proteklih dana su se vidjele važne i vrlo iznenađujuće promjene u Siriji. Ovi događaji se grade na više razina, od kojih svaka skriva sljedeći nivo.



    Pitanje za kraj je tko će biti žrtveno janje i tko će na kraju držati sve konce ove konstrukcije u rukama?



    Prva razina je prešutno i opće odobravanje svih, gdje svi govore da su više dobili, nego izgubili. Ne čudi da su u ovom trenutku sirijske i ruske snage započeli oslobađanje Aleppa i ništa ih neće zaustaviti. Putin od američkih izbora ima nekoliko tjedana na raspolaganju, a potom u Bijelu kuću ulazi Trump. Prije američkih izbora su nekoliko tjedana bili obustavljeni ruski zračni udari na grad, čak i na vrhuncu ofenzive terorista na zapadni dio grada, jer Moskva uoči predsjedničkih izbora mainstream medijima nije htjela dati argumente za propagandu, nadajući se da će biti izabran Trump i da će se postići sporazum.



    Sada je ofenziva nastavljena, a napad terorista na zapadni dio Aleppa je završio fijaskom. Ruski zrakoplovi sada uništavaju doslovno sve u pokrajini Idlib, jugozapadno i sjeverozapadno od Aleppa i bombardiraju sve dobavne pravce. Koriste se i strateški bombarderi i projektili Kalibar. 



    Iako neki ruski stručnjaci tvrde da je rusko-sirijska operacija pažljivo i duže vrijeme planirana, drugi podsjećaju da je ipak pokrenuta nakon telefonskog razgovora Putina i Trumpa, tijekom kojeg se novi američki predsjednik, navodno, nije protivio ruskoj operaciji.  A čak i da jest ili da je bilo želje za otporom u Pentagonu, apsurdno bi bilo provocirati Moskvu koja je rasporedila sustave S-300 koji pokrivaju i Aleppo.



    Kao što je bilo za očekivati, ovi su zračni udari bili priprema za veliku opću ofenzivu sirijske vojske i saveznika, a cilj je konačno oslobađanje Aleppa i slomiti otpor u posljednjem velikom uporištu terorista. 



    Teroristi su za posljednju ofenzivu u Aleppu u listopadu odvojili velike ljudske i materijalne resurse, ali očajnički pokušaj proboja je propao po drugi put i  moral im je sada bez sumnje narušen. 



    Sada se može napredovati relativno brzo, ako se mora, ali, kao i uvijek treba ostati oprezan. U istočnom Aleppu još uvijek ima nekoliko tisuća militanata, a sudeći po uspješnoj ofenzivi sirijske vojske u distriktu Hanano, u sjevernom dijelu enklave, došao red i na njih. 



    Međutim, taktički gledano, možda bi ilo bolje čekati da se enklava sama preda, jer se civili počinju buniti protiv Al-Nusra Fronta, što zapadni mediji potpuno prešućuju. Demonstracije su ugušene tako da su teroristi otvorili vatru na demonstrante i ubili 27 civila, a "umjereni teroristi", tako obožavani u Saudijskoj Arabiji i na Zapadu, zatvorili su prilaze svim humanitarnim koridorima kako bi spriječili civile da pobjegnu.



    Pobornike velike ofenzive na Aleppo može tješiti činjenica da teroristi samo odgađaju neizbježno, a sudbina Aleppa  je zapečaćena.  



    Svi putevi vode u Al-Bab



    Kao što smo objasnili na početku, u tijeku je utrka između Kurda, islamističkih militanata i turske vojske za Al-Bab. No, prije nekoliko dana su Kurdi iz Afrina neobjašnjivo obustavili napade, a islamisti uz pomoć Ankare došli na sam sjever grada. Tada se Turci i njima odane milicije povlače na sjever, a Kurdi ovih dana pokreću napad zajedno sa sirijskim snagama.



    Nakon niza napada i kontranapada u kojima je, ironijom sudbine, ISIL uništio nekoliko turskih tenkova, i to s protuoklopnim projektilima koje je prethodno dobio od Ankara, islamističke milicije i njihovi turski zaštitnici su zaglavili između dviju kurdskih enklava. 



    Napad na Raqqu



    Ova ofenziva je vrlo čudna. Naime, što uopće rade Kurdi u srcu arapskog sunitskog područja, gdje ih nitko ne voli, niti ih itko željno očekuje? Osim toga, ISIL kurdskim snagama nanosi teške gubitke, što je razumljivo, ako je to posljednja utvrda "kalifata". Prema islamističkim izvorima je ubijeno najmanje 198 kurdskih boraca. Čak i ako je ovaj broj pretjeran, jasno je da će borbe za Raqqu biti teške i smrtonosne, čak i duge, a sada se vode još uvijek na pedeset kilometara od glavnog grada "kalifata". Kurdima nije strateški interes zauzeti Raqqu, osim ako ne žele ginuti za SAD.



    Druga zakulisna razina



    Ovo je ono što se događa, na Bliskom istoku ili negdje drugdje. Veliki sirijski blef omogućava gotovo sve hipoteze: rusko-turski ugovor protiv Washingtona, američko-ruski i američko-rusko-kurdski dogovor protiv Erdogana, sirijsko-turski protiv Kurda ili sirijsko-kurdski protiv Turske. Sve je moguće, a izbor Donalda Trumpa dodatno komplicira situaciju, ali su potrebni još neki dokazi njegove politike, da bi se jasnije vidjelo kojim smjerom će ići nova američka administracija.



    Prva važna točka su veliki trostruki gubici u ofenzivi na Raqqu i Al-Bab, ali ne i među sirijskim snagama. Gubitke trpe



    "umjereni teroristi", Kurdi i ISIL. S druge strane je pobjednik osovina Damask-Moskva, koja dvoje od svojih protivnika vidi u teškoćama. To je točka koju ne treba previdjeti. U složenim algoritmima bi ovo vjerojatno mogao biti i taktički izračun Damaska i Rusije. Pravilo Sun Cua, kineskog mislioca, diplomata i generala, kaže "kako za prljavi posao treba koristiti nekoga trećeg". 



    "Žrtvujući sebe" su se na taj način oslabili ISIL i proturske islamiste, a Kurdi zapravo rade za Sirijce i Ruse.



    Pod uvjetom da ne ide predaleko u ofenzivi, te da ne dosegnu nepovratnu točku, a zbog toga se vjerojatno u ofenzivu na Al-Bab umiješala sirijska vojska. Ovo i nije toliko komplicirano.



    Trumpov imperij je, kao i obično, poslao vrlo proturječne signale, primjerice o budućnosti oslobođene Raqqe, koja neće moći ostati pod upravom Kurda. State Department je rekao da se će strane vojne snage poslije poraza ISIL-a povući, što znači da to područje ostaje pod okriljem Damaska. U međuvremenu su u  Pentagonu uznemireni, a general Joseph Dunford je rekao: "Dugoročni je plan suradnja s proturskom koalicijom, jer se samo tako može držati i upravljati Raqqom."



    Deset dana kasnije Sjedinjene Američke Države najavljuju povlačenje potpore takozvanoj "Slobodnoj sirijskoj vojsci" i Erdoganu na putu do Al-Baba. 



    Međutim, to se moglo i očekivati, jer su prije dva mjeseca na sjeveru Sirije američki vojnici u pratnji turske vojske bili prisiljeni napustiti zemlju, nakon što su im "umjereni teroristi" iz takozvane "Slobodne sirijske vojske" zaprijetili likvidacijom.​



    "Mi ćemo ubiti ove svinje, nevjernike i križare", okruživši američko vojno osoblje su tada rekli "umjereni pobunjenici". 



    Ova epizoda je zanimljiva, jer u dijelu američke administracije može izazvati eventualno odustajanje od podrške militantima.



    Novi tim američkog predsjednika daje oštre izjave protiv terorista, a protiv Rusije tek onoliko koliko je potrebno da ne bi došlo do oštrog prijelaza i šoka među stanovništvom, koje je duže vrijeme bjesomučno bombardirano antiruskom propagandom.



    Hoće li doći i do američko-ruskog sporazuma protiv Erdogana, koji će turskog predsjednika prisiliti da napusti  sjever Sirije? Ni to nije nemoguće. 



    U Rijadu su već u punoj panici zbog mogućnost postizanja sporazuma između Washingtona i Moskve o Siriji, za kojeg su u dinastiji Al-Saud već rekli da bi bio prava "katastrofa". 



    Na kraju ostaju Kurdi i koje je njihovo mjesto u svemu ovome? Kurdi su već uhvatili u kliješta proturske milicije, koje su mislile bez otpora ušetati u Al-Bab. Sada vode borbe u području Qabassina, gdje ih napada i ISIL. Kao da sve nije bilo dovoljno, stotine vojnika je poslano u sirijsku zrakoplovnu bazu Kweires, a sa zapada iz područja alepske industrijske četvrti Seikh Najar napreduju palestinske Liwa Al-Quds snage, sirijska vojska i nešto sjevernije Kurdi iz kantona Afrin.



    U bazi Kweires, odakle sirijska vojska još nije izašla, ima oko 5 500 vojnika. Predaleko za borbe u istočnom Aleppu, ali ne i za Al-Bab.



    Sada za sirijske snage postoje tri moguća scenarija: 



    1. Ostati i čekati da se vidi što će se dogoditi i na kraju intervenirati protiv posljednjeg preživjelog (FSA, ISIL ili YPG). 



    2. Pokrenuti opći napad na Al-baba, sa zapada i s juga, kako bi se spriječilo napredovanje proturskih islamističkih snaga, ali i spajanje Kurda. No, trenutno su snage za takav napad oskudne.



    3. Baveći se istočnim Aleppom i drugim frontovima, ostavljajući Kurdima da zaustave proturske milicije i tursku vojsku, te im dozvoliti da se ujedine.



    Možda treća hipoteza savršeno odgovara Putinovoj strategiji, koji pomoću Kurda može zaustaviti Turke, te izbjeći savez s Ankarom, obzirom da je Turkestan dio plana terorista iz pokrajine Idlib, koji su  nakon završetka posla s ISIL-om sljedeći na redu. Preoptimistično? Možda i ne, i dovoljno se podsjetiti kako je situacija 2013. izgledala u Aleppu, o Damasku da ne govorimo.



    FOTO – Aleppo i Damask 2013. – 2016.







    FOTO -  Distrikt Hanano jučer (plavo), danas navodno potpuno slobodan:





    FOTO – SAA/YPG napreduju  prema Al-Babu:







    Poštovani čitatelji, uplatom donacije, makar i simbolične, omogućit ćete da AMSI nastavi s radom!



    Copyright © 2016. www.altermainstreaminfo.com.hr




    Facebook komentari:



    Komentari:(195)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.