• Datum objave: Petak - 18. 11. 2016 | 16:53
  • Kategorija: Geopolitika
  • Broj čitanja: 2957 puta


Što se, unatoč "pomirenju", promijenilo u odnosima između Rusije i Turske?

  • piše: N.Babic


  • Nakon što je tursko zrakoplovstvo 24. studenoga 2015. duž sirijsko-turske granice oborilo ruski bombarder Su-24, ruski predsjednik Vladimir Putin je upozorio na "ozbiljne posljedice u ruskim odnosima s Turskom". On je opisao incident kao "zabijanje noža u leđa", čime je turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu poslao poruku da taj čin smatra izdajom.



    Rusija je uskoro nametnula oštre gospodarske sankcije za Tursku, a opseg trgovine između dviju zemalja od 38 milijardi dolara se počeo smanjivati. Turska je bila ozbiljno pogođena, a mnogi sektori njenog gospodarstva su se našli u problemima.



    Sedam mjeseci kasnije, 27. lipnja 2016., Erdogan je uputio pismo isprike Putinu, čime je pokrenuo proces normalizacije odnosa, a uslijedio je i susret dva lidera 9. kolovoza u St. Petersburgu. Budući da je susret otvorio novo poglavlje u bilateralnim odnosima, način na koji su se dvojica čelnika jedan drugom međusobno obratila nije ostao nezapažen.



    Dok je Erdogan u više navrata nazvao Putina "njegovim dragim prijateljem" i "uglednim državnikom", Putin odgovorio sa "gospodin Erdogan". Slično tome, turski je čelnik obećao da će "odnosi vrlo brzo vratiti na razinu prije 24. studenoga 2015. godine, da će čak biti i bolji", a Putin je rekao da će za obnovu veza na razinu prije krize"trebati vremena".



    U izjavi za njemačku televiziju ARD, Sergej Stepašin, bivši šef ruske Federalne službe sigurnosti i Putinov čovjek od povjerenja, opisao je ruskog predsjednika kao nekoga "tko nikada ne oprašta onima koji ga jednom iznevjere, izdaju ili uvrijede".



    Osim toga, umirovljeni turski admiral Turker Erturk , bivši zapovjednik mornaričke vojne škole tvrdi kako Putin još uvijek nema povjerenja u Erdogana. 



    "Oni koji se lako ispričavaju, lako će opet izdati, a Putin to dobro zna", napisao je Erturk u članku na svom osobnom blogu.



    Od Turske isprike su se Erdogan i Putin susreli tri puta, a potpisani su i ugovori o ponovnoj uspostavi gospodarskih veza. Unatoč tome, malo toga se promijenilo.



    Kao poruku Moskvi, Ankara pod posebno povoljnim uvjetima odobrava "strateško ulaganje" u iznosu od 22 milijarde dolara za nuklearne elektrane koje Rusi zgrade u Turskoj. Zatim su, u prisustvu Putina i Erdogana na marginama Svjetskog energetskog kongresa u Istanbulu, ministri energetike dviju zemalja potpisali sporazum za izgradnju 12,5 milijardi dolara vrijednog plinovoda "Turski tok".



    Turska je ubrzala sve procedure za plinovod i izdala sve potrebne službene dozvole, čime omogućava Gazpromu da najavi prvu etapu projekta, koji će plinom opskrbljivati u Tursku, a mogao bi postati operativan već 2019. Međutim, sudbina plinovoda koji bi plin trebao isporučivati u Europu, odnosno onaj od kojeg će Turska zarađivati novac, ostaje neizvjesna. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je rekao da izgradnja drugog dijela plinovoda može početi tek nakon što Europska unija Rusiji pruži sva potrebna jamstva za kupnju plina.



    Nakon što je pogođena teškim ekonomskim gubicima, Turska se nadala brzom napretku u bilateralnim odnosima, ali Rusija sve radi polako, a svaki korak poduzima uz određeni protek vremena. Turski poduzetnici, od kojih su neki pretrpjeli najveće gubitaka zbog sankcija, rekli su krajem lipnja da su građevinski projekti vrijedni dvije milijarde bili spremni za potpisivanje, ali da je postignut mali napredak.



    Ako uzmemo svježe voće i povrće, najbolje turske izvozne proizvode u Rusiju, do sada su samo agrumi dobili zeleno svjetlo za uvoz na rusko tržište.



    Prema podacima "Zajednice izvoznika svježeg voća i povrća Turske", Rusija, koja je bila prvi kupac u tom sektoru, od kraja 2015. godine do listopada ove je pala na 18. mjesto, a izvoz u Rusiju je pao za 99%.



    Prema brojkama "Skupštine turskih izvoznika" iz listopada, ukupan izvoz, općenito, ne samo onaj u Rusiju, manji je za 5% u odnosu na 2015. godinu, a predsjednik organizacije, Mehmet Buyukeksi, rekao je da poboljšanje odnosa s Rusijom u proteklih pet mjeseci tek treba utjecati na izvoz.



    Razočaranje je također primjetno u  turističkom sektoru, bez obzira na početni optimizam nakon sastanka Putina i Erdogan u kolovozu. Rusija je odgodila dati zeleno svjetlo za charter letove do listopada, kada se turistička sezona približava kraju. Prema podacima iz listopada, najveći gubici u turizmu se bilježe zbog pada ruskih posjetitelja. U mediteranskoj pokrajini Antaliji, omiljenom turskom odredištu ruskih turista, njihov broj je u odnosu na 2015. manji je za više od 60%, a pad prihoda je premašio 5 milijardi dolara.



    Ni rezervacije za sljedeću godinu ne daju razlog za neko posebno veselje. Predstavnici sektora navode da ih "jedva i ima", a već najavljuju da će 2017. biti "izgubljena godina". 



    Osman Cetinov Budak, zamjenik predsjednika vodeće oporbene Republikanske narodne stranke, upozorio je na produbljivanja problema u sektoru turizma, naglasivši da se imidž Turske u inozemstvu - uz izvanredno stanje nakon neuspjelog državnog udara u srpnju, uhićenja novinara i političara, te zbog vojnih operacija – pogoršao ne samo kod Rusa, nego i na Zapadu.



    Sada se čini da Turska s novom isprikom Rusiji pokušava ubrzati poboljšanje odnosa. 2. studenoga je u intervjuu za rusku državnu televiziju turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao da je spreman osobno uputiti ispriku udovici poginulog ruskog pilota i ponudio je financijsku potporu njegovoj obitelji. Elena Peškova, supruga ubijenog pilota Olega, odgovorila je kako će se sastati s ministrom i prihvatiti ispriku.



    Turska je duboko razočarana tempom oporavka gospodarske suradnje, što se najbolje očituje u izjavi ministra gospodarstva Nihata Zeybekcija, koju je dao ranije ovog mjeseca. Naglašavajući da je imao brojne telefonske razgovore s ruskim ministrima, Zeybekci je rekao: "Ako to bude išlo ovako, ne možemo reći da je sve u redu u našim odnosima s Rusijom."



    U svom govoru u parlamentu o trenutnom stanju tursko-ruske gospodarske suradnje, Zeybekci je prošlog tjedna naveo ograničenja koja su ostala. Naime, bezvizni režim je još uvijek suspendiran, ostala su ograničenja na uvoz u Rusiju svježeg voća i povrća, turske tvrtke i dalje imaju zabranu u šest sektora, ostala je zabrana zapošljavanja turskih radnika, a broj izdanih tranzitnih dokumenata za turske teretne kamione je smanjen s 9 000 na 2 000.



    Sve u svemu, da se zaključiti kako Rusija polako i oprezno pristupa procesu pomirenja s Turskom, koji je počeo Erdoganovom isprikom, a na drugoj strani su turski bili jači i brži. 



    Nema sumnje da, obzirom na svoju ulogu na Bliskom istoku, Moskva očekuje političke, vojne ili ekonomske koncesije za svaku sankciju koju podigne. No, čini se da nakon prve godišnjice od početka krize, ništa više neće biti isto.



    No za to postoje razlozi. Naime, jedan od ključnih uvjeta za razvoj bilateralnih odnosa je i iskreni pristup Turske u borbi protiv terorizma. U ovom trenutku Turska izravno ne ugrožava ni ruske snage, kao ni sirijsku vojsku na dijelu bojišta gdje traje operacija "Štit Eufrata", kojom Ankara prije svega želi spriječiti ujedinjenje područja koja na sjeveru Sirije pod nadzorom drže Kurdi. Rusija od napada kurdskih YPG snaga na sirijsku vojsku u Hasaki, kada je posredovala u okončanju oružanih sukoba, kao da se distancirala od sirijskih Kurda. Nije posebno prosvjedovala ni kada je nedavno u Turskoj uhićen cijeli vrh prokurdske Demokratske narodne stranke (HDP), iako je uhićeni čelnik stranke Selahattin Demirtaş u prosincu 2015. srdačno dočekan u Moskvi.



    U sirijskoj krizi Rusiji nikako ne odgovaraju planovi, često i samovolja sirijskih Kurda, iako se Moskva uporno zalaže da i oni moraju biti dio procesa političke tranzicije. U ovom trenutku, dok se YPG snage bore i protiv terorista "Islamske države" i proturskih islamističkim milicija, Moskva i Damask ponekad znaju dati izjavu službenog negodovanja, ali se ne miješaju u sukobe na sjeveru zemlje. Koliko će dugo trajati ova situacija, vidjet ćemo.



    Međutim, postoji još jedan razlog zbog kojeg se Rusija oprezno otvara Turskoj, a to je uloga Ankare u situaciju u Ukrajini.



    Naime, mnogima nije bilo jasno u kojoj mjeri Erdogan podupire krimske Tatare, čime je zapravo objavio rat Rusiji, samo na drugom frontu, a ta podrška traje i danas.



    Erdogan se oglušio i na pozive čečenskog lidera Ramzana Kadirova da mu isporuči čečenske teroriste kojima je Ankara dala azil, prenosi TASS.



    Unatoč činjenici da je smrtonosni teroristički napad na zračnu luku u Istanbulu početkom srpnja ove godine organizirao čečenski "disident" Ahmed Čatajev, Ankara, ali ni druge europske zemlje, nikada ga nisu htjele isporučiti Rusiji. Trojica bombaša samoubojica, koji su izveli napad na zračnu luku u Istanbulu u kojem je ubijeno 48 ljudi, a ranjeno 238, bili su državljani su Rusije, Uzbekistana i Kirgistana. Cijelu skupinu, čiji su pripadnici bili militanti takozvane "Islamske države", vodio je i sam napad organizirao Ahmed Čatajev, kojeg je godinama kao političkog disidenta branio Amnesty International. Čak ni to nije bilo dovoljno da Erdogan pozitivno odgovori na poruku Ramzana Kadirova od prije nekoliko tjedana.



    Amnesty International je godinama štitio organizatora terorističkih napada u Istanbulu Ahmeda Čatajeva



    Turska je pritvorila tri ruska državljanina iz Čečenije, Mahrana Saidova, Aslanbeka Vadalova i Tarhana Gazijeva, a Kadirov je od Erdogana tražio da ih isporuči Rusiji.



    "Čečenija, zajedno s cijelim ruskim narodom, pozdravila je vašu odlučnu akciju u očuvanju mira, sprečavanju državnog udara i iskorjenjivanju terorizma. Vaše odlučne namjere dokazuje i pritvor desetaka opasnih kriminalaca. Obraćam Vam se s ozbiljnim zahtjevom da pozitivno razmotrite njihovo izručenje Rusiji", poručio je lider Čečenije turskom predsjedniku Erdoganu.



    Prema Kadirovu, trojica pritvorenih Čečena su vođe čečenskih terorista koji djeluju u široj regiji. 



    "Imamo čvrste dokaze da je svaki od njih organizirao i počinio brojna djela terorizma, ratne zločine, ubojstva policajaca i civila", rekao je Kadirov, izražavajući uvjerenje kako će Ured ruskog glavnog tužitelja turskim vlastima uskoro poslati dokumente za proces ekstradicije.



    Lider Čečenije je rekao "kako njegov narod pozdravlja zatopljenje odnosa između Rusije i Turske, te da bi izručenjem čečenskih terorista Ankara dala vjetar u leđa obnovi dobrosusjedskih odnosa između dvije zemlje".



    Naravno, do izručenja nije došlo i Ankara se oglušila na poruku Kadirova, koji je na ovaj način javno istupio vjerojatno u dogovoru s Putinom, samo kako bi se čula reakcija turske strane. Naravno, odgovora iz Turske nije bilo, čak ni neslužbenog, iako bi i to bio važan dokaz predanost Turske u borbi protiv terorizma.



    Govoreći o Ukrajini, Vladimir Putin ne vjeruje Erdoganu, što je logično, posebno nakon dokumenata i reportaže koju je nedavno objavio njemački Contra Magazin.



    Njemački Contra Magazin još od prošle godine izvještava o namjerama ekstremističkih skupina krimskih Tatara, koji uz potporu turske neonacističke organizacije "Sivi vukovi" žele provesti niz velikih diverzija na Krimu. Podsjetimo da je plan nastao kada su odnosi između Ankare i Moskve bili zategnuti do krajnjih granica i kada se Turska htjela osvetiti Rusiji za nametnute sankcije.



    Službeno je hladnoća u odnosima dviju zemalja bila prisutna sve do ljeta ove godine, točnije do trenutka kada je Putin konačno osobno sastao s Erdoganom.



    Što je uslijedilo nakon približavanja Rusije i Turske, pojasnili smo u početku, uz pretpostavku da Moskva očekuje političke, vojne ili ekonomske koncesije za svaku sankciju koju podigne. 



    Ubrzo nakon toga su destruktivne snage u Turskoj pokrenule pokušaj vojnog udara u zemlji, čije posljedice turska vlada osjeća i danas. Zapad, kao i obično, oštro kritizira Erdogana, koji je pokrenuo je val uhićenja Kurda, koje Zapad "podržava" u borbi protiv takozvane "Islamske države".



    No, unatoč na sva zvona najavljivanom zatopljenju odnosa s Rusijom, Turska i dalje podržava razne militantne skupine koje djeluju protiv Rusije, ne samo čečenske "disidente", na koje je nedavno podsjetio Ramzan Kadirov, čak i ako su neki trenutno u pritvoru u turskom zatvoru.



    Contra Magazin je pojavio se niz zanimljivih dokumenata, a prijevod s turskog je još u tijeku. Među njima je i dugoročni ugovor o potpori Turske krimskim Tatarima.  Autentičnost dokumenata potvrđuje sudjelovanje Turske u ranijoj blokadi Krima. Prema dostupnim dokumentima, krimski Tatari su, ne sami na Krimu, nego zajedno s ukrajinskim oružanim snagama aktivno uključeni u sukob koji još uvijek traje u Donbasu.



    Dokumenti također pokazuju da su aktivnosti vođe jednog dijela krimskih Tatara, Mustafe Džemileva, financirane izravno iz Ankare. Početkom siječnja ove godine su u Ukrajini viđeni turski i arapski borci, koji su došli pomoći režimu iz Kijeva u borbama za Krim i Donbas. U tom kontekstu su se odnosi između Kijeva i Ankare znatno poboljšali, da se govorilo o otvorenom savezu protiv Moskve.



    Vraćajući se na ekstremiste koji su bili ključni element u blokadi Krima, treba napomenuti da su, između ostalog, oni bili odgovorni i za miniranje dalekovoda, nakon čega je Krim trpio nestašice električne energije, a ruske vlasti su morale pokrenuti hitne radove na izgradnji infrastrukture za napajanje Krima s teritorija Ruske Federacije. Mustafa Džemilev i njegove pristaše su bili uključeni u terorističke napade koje je izravno podržavala Ankara.



    Dokumenti koje je objavio njemački Contra Magazin otkrivaju brojne detalje o vezama Ankare s nepriznatim "Medžilisom krimskih Tatara" koji djeluje iz Ukrajine. Sada se otvara pitanje želi li Erdogan uistinu normalizaciju odnosa s Rusijom, ako Ankara da drugoj strani podržava antiruske terorističke snage?



    Trenutno su odnosi Turske sa Zapadom su na povijesno niskoj razini, a ne prođe dan da zapadni mediji oštro ne kritiziraju Erdogana. No, kritičari ga uglavnom prozivaju zbog kršenja ljudskih prava i gušenja slobode medija u Turskoj, a destruktivne aktivnosti krimskih Tatara ili "Sivih vukova" protiv Rusije gotovo da se uopće ne spominju.



    Zanimljivo je da je poziv Ramzana Kadirova turskom predsjedniku Erdoganu da isporuči čečenske teroriste Rusiji, te da tako pokaže da mu je stalo do normalizacije odnosa između dvije zemlje, dolazi gotovo istovremeno s objavom spornih dokumenata koji potvrđuju veze Ankare s antiruskim snagama u Ukrajini.



    Međutim, čak i Ukrajina ima problema zbog novog "situacijskog saveza" Kijeva i Ankare. Kako prenosi ukrajinski analitički portal UAC, nakon što je Kijev najavio davanje autonomije krimskim Tatarima u regiji Herson, na jugu Ukrajine predstavnici nepriznatog "Medžilisa" dolaze iz Turske, zajedno s mešketskim Turcima, a viđeni su diljem regije Herson. Policija je zabilježila brojne prijave o uvredama, čestim slučajevima pljačke i nasilje protiv lokalnih Ukrajinaca. U isto vrijeme su se na ogradama i zidovima kuća u Hersonu počeli viđati natpisi "Herson je turska regija", a situacija u južnim dijelovima pokrajine od jeseni prošle godine je alarmantna. 



    Moskva sigurno ne gleda blagonaklono na ove aktivnosti Ankare, koja potiče stvaranje autonomne proturske islamističke regije u Ukrajini, a koja bi trebala graničiti s Krimom. Ali kako ne može intervenirati u dubini ukrajinskog teritorija, Moskva vjerojatno od Ankare očekuje da prekine financirati antiruske, ali i antiukrajinske aktivnosti.



    Dakle, nisu Rusija i Turska na suprotnim stranama samo u Siriji, iako se drže podalje jedni od drugih, nego i u Ukrajini. Što se tiče Donjecke i Luganske Narodne Republike, tamo ima malo razloga za brigu, jer su te dvije samoproglašene republike ionako u stanju pune borbene pripravnosti. Za Rusiju su puno veći problem aktivnosti u Hersonu krimskih Tatara Mustafe Džemileva i "Sivih vukova", navodno "samostalne nacionalističke militantne skupine", iako je jasno da oni nigdje ne djeluju bez zelenog svjetla turskog MIT-a i prvog Erdoganovog obavještajca Hakana Fidana.



    Ukrajinske vlasti, očito u ime razvoja i jačanja ukrajinsko-turskih odnosa, na ove aktivnosti zatvaraju oba oka. Glavna turska ulaganja u ukrajinsku ekonomiju odlaze u regiju Herson, gdje Turska stvara ekonomske preduvjete da u budućnosti regijom upravlja "Medžlis krimskih Tatara" s Džemilevom na čelu. Ova ulaganja odaju prikrivenu "kolonizaciju" regije Herson u okviru agresivnog osmanskog elementa turske vanjske politike, a sve to se događa na sjevernoj granici Krima, ruske strateške utvrde zbog koje je Rusija, ako bude potrebno, spremna trpjeti sankcije na neodređeno vrijeme.



    Očito vlada u Kijevu želi u Turskoj vidjeti pouzdanog partnera i, eventualno, strateškog saveznika. No, objektivno, Turska politika prema Ukrajini će se voditi samo u kontekstu njenih odnosa s Rusijom i Zapadom.



    Kako se čini, analitičari su griješili i na jednoj i na drugoj strani, što obzirom na manjak informacija ne čudi. Kako se vidi, Moskva je cijelo vrijeme bila upućena u poslove Ankare, odakle nije bilo konkretnih poteza koji bi dokazali stvarnu želju za "zatopljenjem odnosa".



    Njemački analitičar koji je pogledao nove dokumente kaže kako vjeruje da veza Turske i Rusije nije dugo trajala, iako su mnogi ruski analitičari vjerovali da će Turska zbog odnosa s Moskvom žrtvovati svoje interese u Europskoj uniji.



    Na kraju je ispalo da je Erdogan i dalje opsjednut idejom obnove Osmanskog carstva, te da će djelovati u skladu s tim ciljevima. Ako njegove neo-osmanske ambicije budu pomogle razvoju odnosa s Moskvom, on će ih razvijati, čak i na štetu odnosa s EU, ali će onda hitno morati prekinuti aktivnosti u Ukrajini.



     Ako mu Europska unija bude mogla pružiti nešto više, Erdogan će vrlo lako prekinuti odnose s Moskvom.  S "Medžilisom" u Ukrajini Erdogan na licu mjesta ima instrument s kojim može dobiti uporište u neposrednoj blizini granice istočne Europe s sjevernim granicama Krima. Nije bez razloga bivši premijer Turske Turgut Özal jednom rekao da "Turska graniči s Grčkom i s Njemačkom u dvjema različitim državama". Na drugu granicu s Grčkom je mislio na onu na Cipru, a s Njemačkom u Ukrajini, gdje je sa svojim utjecajem u toj zemlji crtaju Mustafa Džemilev i Refat Čubarov.



    Čak je i predsjednik Petro Porošenko svjestan hirova Turske i igre sa Džemilevim, ali se o tome uglavnom izjašnjavao figurativno, ne primjećujući da Ukrajina postaje talac imperijalističke politike Turske.



    U današnjem svijetu u kojem se politički procesi odvijaju brzo i naglo, kratkovidnost političara je neoprostiva, a naivnost dovodi do katastrofalno pogrešnih odluka. Čak i ukrajinski analitičari kaži da predsjednik što prije mora redefinirati odnose s Turskom, "dok se Ukrajina iz gotovo europske države nije potpuno preobrazila u tursku enklavu na granici s Europom".



    Sada je puno jasnije zašto ukidanje sankcija Turskoj teče tako sporo, a Rusija je podignula tek minimalna ograničenja. Vladimir Putin za analitičare može biti sve, od vrhunskog državnika, do autokrate i diktatora, ali se svi slažu da nije nimalo naivan, još manje budala do te mjere da će nakon isprike Erdogana i osobnog obraćanja ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglu udovici ubijenog pilota Eleni Peškovoj ukinuti sve sankcije, te da će odnosi između Turske i Rusije istog trena biti "kao da se ništa nije dogodilo".



    Kao što vidimo, čak  neovisno o situaciji u Siriji, turske vlasti ne pokazuju znakove odustajanja od "Strateške dubine", neo-osmanskog projekta koji obuhvaća i jug Ukrajine, na štetu naivnog Kijeva, ali i Moskve. 



    Da ponovimo za kraj riječi Sergeja Stepašina, Putinovog čovjeka od povjerenja, koji je opisao ruskog predsjednika kao nekoga "tko nikada ne oprašta onima koji ga jednom iznevjere, izdaju ili uvrijede".



    Erdogana je možda najbolje opisao umirovljeni turski admiral Turker Erturk, koji je rekao: "Oni koji se lako ispričavaju, lako će opet izdati, a Putin to dobro zna."



    Sada je lakše razumjeti zašto se tako malo stvari promijenilo između Turske i Rusije, unatoč spektakularnom pomirenju. Iako ima nekih pomaka, uglavnom u odnosima u "Kaspijskom bazenu", odnosno između Rusije, Turske, Irana i Azerbejdžana, to nije dovoljno i za Rusiju Erdogan mora učiniti puno više. Hoće li tako biti, teško je reći, ali se može očekivati konkretan pomak nabolje, jer Ankara već treći kvartal bilježi negativnu stopu rasta, što je bilo nezamislivo za vladavinu ranije premijera, sada turskog predsjednika Erdogana.



    Krajem godine, kada se objavi da Turska u trećem tromjesečju bilježi negativnu stopu rasta, turski Statistički institut će morati objaviti najgoru stopu zemlje u posljednjih 27 kvartala. Znakovi su jasniji svakim danom. U svom najnovijem izvješću o Turskoj, Međunarodni monetarni fond je već rekao da će na kraju godine negativna stopa rasta biti preko 3%, što je projekcija koja će dodatno biti revidirana, prenosi Al-Monitor. Ovo je problem kojeg Erdogan neće moći ignorirati, osim ako s dva otvorena sukoba, na jugoistoku zemlje i u Siriji, te trošenjem novca na jačanje utjecaja Turske u bivšim osmanskim pokrajinama cijelu zemlju ne želi odvući u propast. Rusija, ali i druge zemlje koje su pogođene turskom željom za vraćanjem starog sjaja Osmanskog carstva, imaju vremena, a sve što trebaju činiti jest – čekati.



    Poštovani čitatelji, uplatom donacije, makar i simbolične, omogućit ćete da AMSI nastavi s radom!



    Copyright © 2016. www.altermainstreaminfo.com.hr




    Facebook komentari:



    Komentari:(15)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.