• Datum objave: Petak - 06. 02. 2015 | 16:36
  • Kategorija: Daleki Istok
  • Broj čitanja: 1563 puta


Tibet - Nemojte nas oslobađati, molimo Vas!

  • piše: N.Babic
  • tibet,free tibet,dalaj lama, zdravstveno osiguranje,



    Jučer je američki predsjednik Barack Obama na molitvenom objedu u Washingtonu Dalaj Lamu nazvao "dobrim prijateljem, koji je inspiracija za slobodu i dostojanstvo svih ljudskih bića“. Bilo je to prvi put da su se američki predsjednik i „vođa tibetanskog budizma“, kako piše BBC, susreli na jednom javnom događaju.



    Kina se protivi sastancima stranih čelnika s Dalaj Lamom, jer ga oni s razlogom gledaju kao na vođu separatističke manjine.



    Otprilike prije nekoliko dana je objavljeno i godišnje izvješće kojeg objavljuje Human Rights Watch, a koje obiluje optužbama na račun Kine i odnosa središnjih vlasti prema Tibetu. Prije svega se Peking optužuje za „osiromašenje i uništenje identiteta tibetanskog naroda“, što su, najblaže rečeno, prilično površni zaključci.  



    Međutim, istina je da se kineska vlada kroz masovna financijska ulaganja posljednjih godina bori za poboljšanje životnih uvjeta u siromašnim i udaljenim područjima, uključujući i autonomnu regiju Tibet.



    Ti su napori dobro prihvaćeni u javnosti, a uključivanjem u ovaj veliki projekt Kina ispunjava svoje obveze iz „Međunarodnog sporazuma o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima“.



    Međutim, neobjašnjivo je da izvješće „World Report 2015. - Human Rights Watch“, udruge koja se, naravno, nalazi u New Yorku, ne podržava napore kineske vlade. U izvješću se kaže: "Kina masovno preseljava ljude i primjenjuje politiku koja radikalno mijenja način života i životni standard Tibetanaca, u nekim slučajevima ih osiromašuje i tjera ih da ovise o državnim subvencijama."



    Imaju li ljudi u Tibetu pristup zdravstvenoj skrbi kroz regionalni razvoj? Tibet je bila jedna od prvih pokrajina i autonomnih pokrajina Kine koja se opredijelila za pokretanje novog ruralnog zdravstvenog sustava u okviru zadruga. Početkom '80-ih, poljoprivrednici i stočari u Tibetu su dobili besplatnu medicinsku skrb, što je stajalo 5 yuana godišnje, ali se taj prosjek do 2014. povećao na 340 yuana.



    Kad su u Kini provodili istraživanja u ruralnim područjima Tibeta, svi poljoprivrednici i stočari su pokazali svoje zdravstvene iskaznice.



    Redovnici i redovnice su se nekada koristili donacijama vjernika i dobitima iz hramovima, ali sada i oni mogu imati osnovno zdravstveno osiguranje.



    Dobiva li onda osiromašeni Tibet adekvatnu skrb? Tibet je također prva među svim pokrajinama i autonomnim pokrajinama diljem zemlje koji je uspostavio sustav zajamčene minimalne rente.



    Godine 1996., kada su urbana područja u Tibetu počela eksperimentirati s ovim sustavom, dohodak je bio 130 yuana mjesečno. Do 2013. je ta brojka porasla na 1 700 yuana.



    Štoviše, budući da je Tibet uključen u sustavu socijalne sigurnosti 2012. godine, svećenstvo može primiti 400 yuana kao dohodak za minimalni zajamčeni životni standard. Ako je nekome dobit u hramovima ispod te razine, država će nadoplatiti dio koji nedostaje.



    Jesu li u Tibetu starije osobe adekvatno zbrinute? Trenutno se u ovoj autonomnoj regiji postoji 200 000 ljudi u dobi od 60 godina i više. Od 1987. radnici u gradu imaju mirovinsko osiguranje i osiguranje za nezaposlenost, a od 2009. je u potpunosti proveden novi sustav osiguranja i u ruralnim područjima.



    U međuvremenu, Tibet ujedinjuje svoje sustave mirovinskog osiguranja za ljude koji žive u urbanim i ruralnim područjima, a dani kada su se za uzdržavanje redovnici i redovnice oslanjali na donacije vjernika zauvijek su nestali.



    Na kraju, jesu li ljudi u Tibetu u potpunosti zaposleni? Vlada je službeno pokrenula politiku pomoći pri zapošljavanju, a od 2006. godine otvara radna mjesta u javnim službama, te Tibetanci imaju ne samo da imaju stabilne prihode, nego i mogućnost sudjelovanja u društvenom životu.



    „Opstanak najjačih“ je zlatno pravilo na tržištu, a razni faktori ovog modela marginaliziraju ljude s lošijim vještinama, nepoznavanjem jezika ili manjim sposobnostima komunikacije. To je česta pojava u mnogim dijelovima svijeta. No, iz gore navedenih podataka se može vidjeti da je politika razvoja Tibeta doista inkluzivna i ima za cilj smanjiti negativne utjecaje tržišnog gospodarstva. Poljoprivrednici i pastiri u Tibetu su prihvatili reforme i otvaranje zemlje, čime su poboljšali vlastite životne uvjete.



    Politika inkluzivnog razvoja Tibeta uključuje ljude različitih nacionalnosti. Ne samo Tibetance, nego i etničke skupine Moinba i Lhoba, te Han Kineze koji žive u Tibetu.



    Posebnu pozornost središnjih vlasti prema Tibetu treba tumačiti na način da od toga imaju korist i sami Tibetanci, ili oni koji su tamo odlučili živjeti. Dakle, politiku inkluzivnog razvoja Tibeta treba shvatiti na sveobuhvatan način.



    Da nije namjerne i štetne politike koju provodi  Human Rights Watch, njegovi „stručnjaci“ i aktivisti ne bi izvlačili površne zaključke, što uvijek čine kada se god postavi pitanje Tibeta, čak i na štetu ljudi koji tamo žive. Izgleda da se u New Yorku i diljem svijeta važno derati i pisati parole: „Free Tibet!“, čime se stječe licenca „borca za slobodu, demokraciju i prava potlačenih manjina“, a to što se u Tibetu događa jedna druga paralelna stvarnost - koga briga?



     




    Facebook komentari:



    Komentari:(0)

    Napomena: - komentari čitatelja ne predstavljaju stav uredništva portala www.altermainstreaminfo.com.hr . Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo.


    Idi na vrh straniceBudite prvi koji će postaviti komentar