Iako je stranačka predizborna predsjednička kampanja u Sjedinjenim Državama daleko od završetka, bivša američka državna tajnica Hillary Clinton je uvjerena da će ona biti izbor demokrata.
Naime, takozvani demokrati u američkom Kongresu računaju na snažnu kampanju Hillary Clinton, kako bi im pomogla da povrate izgubljenu većinu. Lideri stranke na svim razinama žele njenu pomoć u prikupljanju donacija i širenju “duha Demokratske stranke”.
Poruka demokrata je jasna, piše Huffington Post, a ona glasi da je supruga bivšeg predsjednika Billa Clintona i bivša državna tajnica jednostavno politički prejaka da se dozvoli da doživi neuspjeh.
“Ne postoji nitko drugi – ona je naš cjelokupni plan. Ona je najiskusnija i najkvalificiranija osoba koja se može nominirati”, rekla je Sarah Kovner, vodeća donatorica demokrata u državi New York.
Hillary Clinton je, uz sve druge jake kandidate, već dvije godine snažan kandidat za demokratsku nominaciju. Viši dužnosnici stranke su izgradili multimilijunsku političku infrastrukturu koja bi bivšoj državnoj tajnici trebala otvoriti put prema kandidaturi za predsjednicu.
Dakle, Sjedinjene Države će se možda odlučiti za ženu-predsjednicu, koja bi u svakoj pravnoj državi odavno bila iza rešetaka. Počevši od afere s elektroničkom poštom, krađe novca namijenjenog za pomoć Haitiju, a o ratnim zločinima i genocidu da ne govorimo. Međutim, Amerika je “obećana zemlja” u kojoj je sve moguće, pa i da Hillary Clinton bude izabrana za predsjednicu.
“Hillarygate“ – Sudioništvo Zapada u genocidu nad crncima u Libiji
Na samu novu godinu je objavljeno 3000 elektroničke pošte Hillary Clinton, koju je slala u vrijeme dok je bila državna tajnica. Reagiralo je nekoliko američkih medija, uključujući i CNN.
Povjesničari su bili iznenađeni nekim eksplozivnim objavama, prije svega u elektroničkoj pošti koja se odnosi na Libiju, u kojoj Hillari Clinton opravdava i daje legitimitet zločinima pobunjenika, britanskih i francuskih specijalnih postrojbi u Libiji na samom početku prosvjeda protiv Gadafija, integraciji terorista Al-Qaede u “oporbu” koju je podržavao Zapad i akcije eskadrona smrti NATO saveza.
Podaci koje je Sidney Blumenthal prikupio o Hillary Clinton su krunski dokaz o ratnim zločinima počinjenim od strane libijskih “pobunjenika” koje je podržavao NATO.
Citirajući jednog od vođa pobunjenika “s kojim je razgovarao u punom povjerenju”, Blumenthal je Hillary Clinton poručio sljedeće:
“U najstrožem povjerenju mi je lider pobunjenika rekao da njegovi vojnici nastavljaju provoditi likvidacije svih stranih plaćenika koji su se tijekom sukoba borili za Muammara Gaddafija”.
I dok je protuzakonite likvidacije lako prepoznati, a te zločine su provodili takozvani “eskadroni smrti”, posebno je zlokobno što je Hillary Clinton bila upoznata s likvidacijama ljudi koje se nazivalo “stranim plaćenicima”, iako se u stvari radilo o borcima iz subsaharskog područja, uglavnom crncima, među kojima je stradalo i mnogo civila.
Postoji opsežna dokumentacija prikupljena od strane novinara, istraživača i grupa za ljudska prava koja dokazuje da libijski crnci i crnci zemalja subsaharskog područja nisu bili nikakvi strani plaćenici, nego mahom radnici zaposleni u libijskim tvrtkama, što je Gaddafi aktivno promicao u jačanju panafričkog jedinstva. Ti su ljudi bili predmet brutalnog pokolja i etničkog čišćenja.
Libijski crnci su često stigmatizirani kao “strani plaćenici” od strane pobunjenika, uglavnom ekstremističkih skupina povezanih s Al-Qaedom, prije svega zbog njihove odanosti Gaddafiju. Oni su kao zajednica bili podvrgnuti mučenjima i smaknućima, a njihovi gradovi su po ulasku islamista u zapadnom tisku bivali “oslobođeni”, iako se radilo o klasičnom etničkom čišćenju i masakrima.
Masakr u Tawerghi
Najstrašniji primjer je Tawergha, grad u kojem je živjelo 30 000 libijskih crnaca. Stanovništvo je nakon okupacije od strane pobunjeničkih skupina koje je podržavao NATO, brigade iz Misrate potpuno nestalo.
Ti napadi su dobro poznati i trajali su do 2012. godine, što je potvrdio i Daily Telegraph.
“Nakon što je ubijen Muammar Gaddafi, stotine radnika iz susjednih država je uhićeno od strane savezničkih snaga i novih privremenih vlasti. Afrikanci su optuženi da su bili plaćenici u službi bivšeg libijskog vođe”, u to vrijeme Daily Telegraph.
Međutim, kako se čini, Hillary Clinton je osobno bila obaviještena o zločinima saveznika, pobunjenika protiv libijskog vođe Gaddafija, davno prije nego što su počinili najteže zločine, koji se mogu okvalificirati kao genocid.
Al-Qaeda i francuske i britanske specijalne snage u Libiji
U istoj poruci bivšoj državnoj tajnici je Sydney Blumenthal također potvrdio ono što se kasnije pretvorilo u poznati problem. Naime, on je govorio o pobuni podržanoj od strane Zapada na Bliskom istoku i suradnji između zapadnih vojnih snaga i milicija povezanih s Al-Qaedom.
Blumenthal izvještava da je “vrlo osjetljivi” izvor potvrdio je da su posebne postrojbe britanske, francuske i egipatske postrojbe ustrojile libijske pobunjeničke milicije na granici Libije i Egipta, kao i na periferiji Benghazija.
Analitičari su dugo nagađali je li bilo zapadnih vojnika na terenu i tijekom libijskog rata, a ova poruka sada dokazuje da ne samo da ih je bilo, nego su imali ključnu ulogu na terenu u prvim danima prosvjeda protiv vlade Muammara Gaddafija, koji su izbili u veljači 2011. godine u Bengaziju.
Dana 27. ožujka, što je trebao biti dan “narodnog ustanka”, agenti britanske i francuske specijalne službe “su nadgledali dostavu oružja pobunjenicima”, uključujući napadačko oružje i potrebnu municiju.
Na prijedlog Francuske je rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1973 uspostavljena zona zabrane leta nad Libijom i to “zbog zaštite civila”. Međutim, elektronička pošta koju je Hillary Clinton dobila u travnju 2011. godine pokazuje ne baš plemenite namjere francuskog predsjednika Nicolas Sarkozya, koji je kao vođa napada na Libiju identificirao pet ciljeva koje treba postići.
Preuzeti nadzor nad naftnim resursima Libije, osigurati francuski utjecaj u regiji, povećati nacionalni ugled Sarkozya, potvrditi vojnu moć Francuske i izbjeći da Gaddafi uspostavi utjecaj na takozvanom “frankofonskom području”. Sada se zna i da se interveniralo zbog Gaddafijevog nastojanja da uspostavi panafričku valutu, za što je pripremio rezerve zlata i libijskog novca prema procjenama negdje oko 143 tona zlata i odgovarajući iznos novca.
“Ovim bi Gaddafi zamijenio CFA franak (Franc Colonies Françaises d’Afrique) i ukinuo je kao službenu valutu frankofonske Afrike”, stoji u jednoj od poruka.
Jedan od glavnih uzroka rata, dakle, bila je francuska želja da se spriječi stvaranje panafričke valute i zlatnog Libijskog dinara, program koji je bio dio Gaddafijevih pokušaja u promicanju afričkog jedinstva. On je afričkim zemljama htio dati alternativu CFA franku, kojeg je smatrao jednim od ključnih faktora neokolonijalne dominacije od strane Francuske nad gospodarstvima Središnje Afrike.
Danas je Libija propala država, rasadnik ekstremizma i terorizma, a izgleda da se iznova raspravlja o još jednoj antiterorističkoj operaciji NATO saveza, ovog puta pod izgovorom borbe protiv Islamske države koja ima uporište u gradu Sirte i okolnom području.
No, ovo su u manjoj ili većoj mjeri činjenice koje su sada samo potvrđene, a mnogi su znali što se događa još u vrijeme intervencije NATO snaga i agresije na Libiju.
Međutim, nova otkrića i sadržaji elektroničke pošte koju je u vezi Libije primala tadašnja državna tajnica Hillary Clinton, a sada kandidat za predsjedničke izbore Demokratske stranke, dokazuju da je i prije nego će se dogoditi genocid nad libijskim crncima i radnicima subsaharske Afrike koji su radili u libijskim tvrtkama bila upoznata sa svime i nije učinila ništa da se to spriječi. Štoviše, pronašla je odlično opravdanje da se ti zločini opravdaju, tako što je žrtve jednostavno nazvala “stranim plaćenicima u vojsci diktatora Muammara Gaddafija”.
Kako trenutno stvari stoje, postoje realni izgledi da na čelo Sjedinjenih Američkih Država dođe žena koja je suodgovorna za etničko čišćenje ili genocid kojeg su islamističke milicije provele nad libijskim crncima i radnicima iz subsaharske Afrike koji su kao radnici radili u libijskim kompanijama.